Baka me vodila sa sobom kada bi išla k susjedima za Božić partice slagati ili vijence za pokojnike i tako sam učila, sjeća se naša sugovornica
Još je kao djevojčica Ana Sobočan iz Domašinca od svoje bake naučila izrađivati cvijeće i ukrase od krep papira, takozvani kinč. Žene su se nekada međusobno posjećivale, družile se i usput izrađivale ukrase za razne prilike.
– Baka me vodila sa sobom kada bi išla k susjedima za Božić
partice slagati ili vijence za pokojnike i tako sam učila. Nekad
su se kinčom ukrašavala raspela ili kakva vazica, za svatove su
se izrađivali cimeri, svatovske jabuke, kitila se soba, prisjeća
se Ana.
Danas ta tradicija živi zahvaljujući udrugama i vrijednim, mahom
starijim, ženama koje još uvijek izrađuju kinč, a Ana je jedna od
njih. Kaže da se danas kinčem gotovo više ništa ne kiti i to je
rastužuje.
– Mlade vam to baš i ne zanima. Imam troje djece i samo jedna
kćer je naučila izrađivati kinč. Tako vam je to danas…, kaže
naša sugovornica i otkriva da cvijeće od papira danas
predstavljaju tek na izložbama, a kao ukras malo koga
zanima.
– Od papira se može napraviti svaki cvijet, kaj god si zamislite
to napravite. Što dulje izrađujete, ruke postaju vještije, a
ukrasi ljepši, kaže nam čuvarica tradicije koja se nada da će
vještina ipak opstati te da je nove generacije neće posve
zaboraviti i zapustiti.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3510