Noć s 4. na 5. kolovoza dočekao je sa svojim suborcima. Osim pobjedonosne akcije 'Oluja', ujedno mu je bio i rođendan. Kroz šalu nam je ispričao da je suborce tada počastio onim što mu se našlo pri ruci, a bila je to - litra mlijeka
Hrvatska 5. kolovoza obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja u čast vojno-redarstvene akcije ‘Oluja’ kojom je 1995. godine oslobođen velik dio hrvatskog teritorija. Započela je 4. kolovoza 1995. u ranim jutarnjim satima, a već nakon 84 sata oslobođeno je jedanaest tisuća četvornih kilometara okupiranog područja.
Svoja sjećanja na te dane prepričao nam je Samir Nađ, branitelj iz Kotoribe koji danas, uz Dan pobjede, ujedno slavi i 55. rođendan. Posjetili smo ga u obiteljskoj kući u Kotoribi gdje živi sa suprugom Brankom, imaju dvoje djece, a stigli su već i unuci.
Svoj je ratni put započeo u rujnu 1991. godine kada mu je stigao poziv za mobilizaciju, a bio je pripadnik 34. inženjerijske bojne Čakovec, kao dočasnik i zapovjednik pionirskog voda.
– Moj prvi odlazak na front bio je 3. listopada 1991. rano ujutro na područje Lasinje, Pisarovine i okolice – rekao nam je Samir koji je tada svakodnevno vodio bilješke i ispričao nam brojne zanimljive dogodovštine iz tih dana. Na pitanje kako se odlučio na odlazak u rat, spomenuo je izreku koju je često izgovarala njegova baka: ‘Jogenj se gasi dalko od hiže.‘
Krajem 1991. godine sa suborcima odlazi na bojište u zapadnoj Slavoniji i Bilogori gdje su sudjelovali u oslobađanju Lipika, Pakraca, Okučana, Novske… Nakon završetka tih akcija vraća se kući, a redovno je, prema potrebi, išao u razne akcije razminiravanja i izviđanja, što i nije čudno s obzirom na njegove izuzetne izviđačke sposobnosti.
Prešli smo zatim na temu Oluje koja je za njega i suborce započela već i prije 2. kolovoza izviđanjem i pripremom terena. Njihove temeljne zadaće bile su razminiravanje i osiguranje kretanja manevarskih postrojbi na smjeru Višnjica – Tanac – Dubica, zatim potpora u organizaciji nasilnog prijelaza rijeke 125. domobranske pukovnije u području Drenovog Boka, uspostava skelskog mjesta na istom području, a zatim i rušenje mostova na rijeci Uni, u Dubici i Kostajnici.
Shvatiti sve okolnosti ovih operacija nije bilo teško, obzirom da nam je Samir uz ratni dnevnik sve objasnio i na karti koju je tada skicirao.
– Početni položaj uoči Oluje bilo nam je selo Bročice iz kojeg
smo krenuli u pravcu Jasenovca. 4. kolovoza u 4:45 sati počela je
paljba sa svih strana i bilo je jasno, počela je Oluja! –
prepričava Samir i dodaje da im je pravac napada bila Hrvatska
Dubica.
Samir Nađ (desno)
Zbog jake neprijateljske vatre kod jasenovačkog željezničkog mosta morali su skrenuti prema selima Krapje i Drenov Bok. Rijeku Savu su zatim ipak prešli preko spomenutog željezničkog mosta te napredovali prema mjestu Tanac. O težini uvjeta za ratovanje dovoljno je spomenuti činjenicu da su se tada nalazili između dvije rijeke, Save i Une.
– U selu Tanac dočekali smo noć s 4. na 5. kolovoza, a time ujedno i moj rođendan – kaže Samir i kroz šalu dodaje da je suborce tada počastio onim što mu se našlo pri ruci, a bila je to – litra mlijeka. Te su noći susreli i domobrane iz 125. domobranske pukovnije Varaždin, a među njima i nekoliko Samirovih sumještana, Branka Matoša, Sinišu Ludaša i Damira Jakšića.
Nastavili su s napredovanjem te oko 9 sati ujutro stigli do Hrvatske Dubice. Tu im je zadaća bila rušenje mosta na Uni kako bi se spriječio eventualni protuudar neprijatelja. Prilikom izviđanja, Samir je ovdje sreo još jednog Kotoripčana, Željka Škodu koji je vršio zaštitu mosta.
– Oko 23 sata most smo minirali, a ‘digli ga u zrak’ oko 2:30
sati. 7. kolovoza premjestili smo se prema Hrvatskoj Kostajnici,
gdje nam je zadaća bilo rušenje tamošnjeg mosta. Idući dan oko
ponoći počeli smo postavljati minsko-eksplozivna sredstva na
most, no zbog jake mjesečine i neprijatelja u blizini, djelovanje
je bilo otežano. Most smo potom digli u zrak 9. kolovoza oko 3:15
sati – kaže Samir koji je u više navrata za zasluge u ratu bio
pohvaljivan, a dobio je i plaketu Općine Kotoriba.
Poruka za kraj?
– Pozdravljam sve suborce iz 34. inženjerijske bojne Čakovec, posebno Mladena Vrbana, Zdravka Sršu, Alana Srpaka, Dragutina Remenara, Zdravka Lečeka i Mladena Jagarića zvanog Zagi. Pozdravljam i sve branitelje koji su se zaslužili zvati veteranima Domovinskog rata. Svima sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja! – poručio je Samir Nađ za kraj razgovora.