- Najzahtjevnije je nastupati u rodnom kraju. U Čakovcu sam ostvario svoj najbolji nastup. Najgori također! - kaže Vlatko
Za sebe kaže da je tipični Međimurec s brojem noge 50, 203
centimetra visine i 120 kilograma težine. Zbog svoje visine vidi
sve izraste na kosi te početke ćelavosti, ali slabo sudjeluje u
razgovorima jer ih, tamo gore, ne čuje. Čakovčanin sa zagrebačkom
adresom Vlatko Štampar (35) poznati je komičar.
Prvi nastup odradio je iz čiste znatiželje 2007., a mješavina
dobre atmosfere i lokal patriotizma rezultirala je “solidnom”
izvedbom i hrabrošću da nastavi putevima stand up
komičara.
Vlatkove izvedbe poznate su po iskrenosti, pa je iskreno i u svom
stilu započeo razgovor o privatnom životu.
– Privatno je Vlatko “jako privatan”. Mislim da sam kao i svaka
prosječna osoba, volim svoju privatnost, a ljudi kažu da sam
povučen. Najviše bih volio da punim dvorane po Hrvatskoj,
ali da me nakon nastupa nitko ne prepozna na ulici jer ljudi
očekuju da stalno budem smiješan. U slobodno vrijeme slikam,
čitam i jedem slatko. OK, da budem posve iskren – najviše jedem
slatko, ponekad slikam, a znam i čitati.
Nastupi
S nastupima je započeo za vrijeme studija arhitekture, bez plana
da se posao komičara razvije u karijeru, a danas je jedan od
komičara kojeg viđamo i na TV ekranima.
–
Nije postojala odluka da je to – to. Jednom kad mi se u glavi
dogodio klik “pa možda bih trebao raditi samo to, odluka mi
se činila kao “pitka” i jednostavna stvar. Nastupao sam već
nekoliko godina i bio sam uhodan u organizaciji i popratnim
obvezama vezano za stand up komediju pa je došlo i do toga da sam
imao nekoliko nastupa tjedno, a uz to sam radio u uredu od 9 do
17 sati. To je previše obaveza ako želiš imati privatni život i
nešto je moralo otpasti. Logično, otpao je uredski posao u kojem
nisam bio sto posto sretan, govori Vlatko o možda najvažnijoj
odluci u karijeri.
Batine i trajekt
U svom poslu publici Štampar pruža smijeh, a koliko je izazovno
raditi s ljudima svjedoče i brojne anegdote.
– Jednom smo umalo dobili batine nakon nastupa u selu pokraj
Ludbrega. Da, bili su pijani. Jednom smo dobili posebnu trajektnu
liniju za Rab jer smo zakasnili na redovnu, da uspijemo stići na
nastup. Nakon jednog nastupa dobio sam nekoliko kilograma
čokolade, otkriva dogodovštine Štampar, te dodaje da je nastupati
pred domaćom, međimurskom publikom ipak najzahtjevnije:
– Nastupi u Međimurju su posebni. Kad si doma nastup nije samo
nastup… s publikom se više povežem nego na bilo kojem drugom
mjestu. Volim međimursku publiku, ali mi je i najteže nastupati
pred njom jer imaju ‘onaj stav’ – ‘ajde da vidim, ti boš mene
neka nasmejaval!?, priznaje nam Vlatko.
–
Kažu da ako je fora dobra, dobra je. Smiju joj se i u Splitu i u
Donjem Vidovcu, ali neke lokalne poveznice ipak moram prilagoditi
lokaciji. Zato u nastupima u Međimurju mogu biti opušteniji jer
imam mnogo lokalnih poveznica. To je mogućnost koju nemam dok
nastupam u Splitu jer tamo mogu samo zagrebati površinu, ali ne
znam detalje, navike, ime nekog narodnjačkog kluba gdje se cugalo
u srednjoj, priča Štampar te dodaje:
– Najbolji nastup ostvario sam u Čakovcu. I najgori također.
Crni humor
Štampar uz samostalne izvedbe nastupa i s kolegama, a u nastupima
često provlači i crni humor.
– Humor ne bi trebao imati granica. Budući da živimo u vremenima
gdje su ljudi osjetljivi – treba biti pažljiv. Ili ne? Ne znam,
nisam se nikad pretjerano samocenzurirao. Profesionalnost je
druga stvar. Procijeniti publiku i situaciju mi je iznimno bitno
na privatnim nastupima kad ljudi nemaju pojma tko sam i što se
događa. Također neću gurati neku crnu šalu ako je nastup u
podnevnim satima i pred djecom. Nema potrebe.
Druge stvar su nastupi na koje ljudi dolaze planski, onda sam sto
posto svoj i onda imam odgovornost da budem iskren. Dogodilo mi
se nekoliko puta da mi je netko poslije nastupa rekao da je imao
problem s nekom šalom, ali to se uživo događa rijetko, danas se
više komentira na društvenim mrežama, kaže Vlatko Štampar.
Adrenalin
Posao komičara traži i stalno smišljanje novih šala te
koncipiranje nastupa.
– Stalno razmišljam o forama, ali ne mislim da je to konstantni
napor, više sam na oprezu da mi ne promakne neka smiješna
situacija iz svakodnevice. S vremenom dolazi i iskustvo pa mogu
iz svakodnevnog života vaditi sitnice koji mi služe kao slagalice
za nastup, kaže Vlatko.
Zabavlja li Vlatko i sam sebe na pozornici, pitamo ga…
– Meni je bolje nego publici. Ako publika misli da je bilo super
– meni je bilo još bolje. Svatko od nas je barem jednom ispričao
vic i nasmijao prijatelje i to je predivan osjećaj. Iščekivanje,
adrenalin i na kraju endorfini. Zaslužan sam da se netko osjeća
dobro ili barem malo bolje nego što se osjećao prije mog nastupa.
Što time dobivam? Sve! Osjećaj zahvalnosti, sreće, poniznosti,
ljubavi, prihvaćanja, dozu adrenalina i slobode govora,
zaključuje komičar V. Štampar.
*
Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3508