Osim što je vješt s tipkama i notama, Zoran Grujić Glaž dobro se snalazi i s biljkama
Poznati čakovečki glazbenik, član legendarnog glazbenog sastava Demoni, već je godinama okupiran “stabalcima u posudi”, odnosno bonsaijem.
– U duši sam se time počeo baviti još prije četrdeset godina. Onda mi je nekih četvrt stoljeća negdje pobjeglo, tako da sam tek 2004. godine napravio prvi bonsai i to od stabla kineske vrbe. Četiri godine kasnije sam počeo s izradom bonsai drvca od naših autohtonih vrsti. Prva dva primjerka graba sam izvadio u Globetki, otkriva Glaž. Na njima je počeo primjenjivati znanja o bonsaijima koja je usvajao desetljećima.
Otkrivanje interneta
Najprije je učio iz knjiga koje je kupovao. Ubrzo je shvatio da je kupnja knjiga, baš kao i izrada bonsaija skup hobi pa je literaturu posuđivao. Dok mu kćer Petra nije otkrila da postoji internet.
– Internet mi je do tada bio prava nepoznanica, baš kao i mobitel koji sam dugo odbijao koristiti. Popustio sam i zaplovio bespućima interneta. Kad mi se otvorilo 250 tisuća video uradaka o bonsaijima nisam znao odakle krenuti. Bio sam oduševljen iako nisam još znao kako se točno koristi miš – otkriva Grujić. Uspješno primjenjuje gotovo sve tehnike koje je vidio na internetu, osim savijanja grana žicom. Rijetko je koristi jer kod nas nema kvalitetnih.
Naučio je kako napraviti bonsai od sadnice, kako od grane, što je to i kako oblikovati jamadori odnosno sadnica iz prirode.
– Gdje god idem, kad god sam negdje vani u prirodi stalno gledam i procjenjujem od čega bi mogao napraviti bonsai. Često u šetnje i na izlete sa sobom nosim i potreban alat. Katkada da bi se izvadilo stabalce treba i vitlo objašnjava Grujić. Tijekom desetljeća bavljenja stabalcima u posudi naučio je gotovo sve metode, kao i stručne nazive.
– Recimo nebari je kad je korijen vidljiv kao dio stabla, hokidachi opisuje stil, izgled bonsaija i to u obliku metle. Zanimljivo je da kad govorimo o latinskim nazivima bilja prvo ide imenica, a onda pridjev, na primjer Carpinus cinezis, carpinus je grab, a cinezis znači kineski, znači grab kineski – otkriva taj poznavatelj drevne vještine.
Skromne želje
Do sad mu je gotovo sve polazilo za rukom kad je riječ o bonsaijima, čak i vrlo zahtjevno zračno okorijenjivanje, odnosno stvaranje sadnice iz grane na stabalcu.
– Žrtvuješ jednu granu na drvcu za novo drvo. Ako je drvo jako lijepo i ima granu, dvije viška, onda ih riskiraš, odrežeš da bi dobio novo stablo, novi bonsai govori naš sugovornik. Tom se hobiju posvećuje svakodnevno, jer održavati zadivljujuće minijaturne kreacije zahtjeva i znanja i vremena.
– Nije mi dosadno, ako ništa drugo onda sat i pol dnevno zalijevam. Svaki dan cickam barem jednu biljku, igram se frizera i miješam se u prirodu iako je ona savršena u svom nesavršenstvu, smatra Grujić. Lani mu se zbog vrućih vjetrova posušio pet bonsaija vrste kotoneaster.
– Jedna od želja mi je da se to više ne događa, kao i da napokon kod nas bude za kupiti kvalitetnijeg materijala, od žica, posuda. Lani sam naručio četiri posude koje sam platio 1200 kuna. Očito je u proizvodnji nešto pošlo krivo jer otpadaju komadi posude. Skup je to hobi, komentira Grujić.
Plodove zanosa prema bonsaijima rado dijeli, no rijetko prežive u “tuđim” rukama. Opstali su tek oni koji su završili kod Milana Čekuneca Čika, Glažovog kolege glazbenika.
2018. godine Grujić je obilježio pola stoljeća svoje glazbene karijere. Zasvira i danas, uglavnom kad mijenja kolege. Unatrag tri, četiri godine imao je desetak nastupa.
Klinci danas na sve plešu kolo
– To su uglavnom zabave na kojima se svira takva, zabavna glazba.
Onda ubacim malo rocka, a klinci na to plešu kolo. Na sve plešu
kolo, na Halida Bešlića, ali i na
Kingston town. Po kafićima se pušta narodna glazba, klinci nam
danas to slušaju, nije pretjerano oduševljen s glazbenim
izborom mlađih generacija.
Za sebe kaže da nije samo roker jer je svirao svašta, a voli lijepu muziku što podrazumijeva dobru glazbu, aranžman i pristojni vokal. Danas je kaže sve “zbrda – zdola”, slično kao i u vrijeme kad su Demoni žarili i palili domaćom scenom. Bili su predgrupa Bijelom dugmetu, išli s njima na mini turneju.
– Uspjeti bi trebao netko tko ima talenta, a obično uspijevaju oni koji nemaju talenta. Kad se biznis umiješa u muziku onda su to već drukčiji ciljevi. Sad kad razmišljam o vremenu kad su Demoni bili na svom vrhuncu, žao mi je što nismo jače zapeli i ispunili neke stvari, što nismo imali više novaca. Ali i dan danas ljudi znaju naše pjesme, prepoznaju nas, traže da im otpjevam na primjer “Našu zadnju noć”, otkriva nam Grujić. Na pitanje ima li kakvih neostvarenih želja odgovara potvrdno.
– Velika mi je želja imati velike Hammondice model B3, ali ne može se to imati. Ali zato se mogu pohvaliti s manjom verzijom, najbolji mali model Hammondovih orgulja M100 u kojima uživa. Baš kao i u uzgoju i oblikovanju minijaturnih stabala.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3508