Vidljiva je potreba za uključivanjem usluge u neki od zakonskih okvira, što bi donijelo pravedniju raspodjelu usluge za sve osobe s invaliditetom, ne samo one čije udruge su dovoljno snalažljive da uslugu osiguraju
U sklopu projekta “Za bolji život IV” financiranog iz Europskog socijalnog fonda, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020, Razvoj usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom – faza III, dana 19. srpnja 2022. godine održana je evaluacija pružanja usluge za osobne asistente, za korisnike usluge osobne asistencije i članove njihovih obitelji. Evaluaciju je provodila Lea Jurković, socijalna radnica. Korisnici usluge osobne asistencije su osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta te osobe s intelektualnim teškoćama i mentalnim oštećenjima.
Na održanom evaluacijskom sastanku sa osobnim asistentima, te
korisnicima i njihovim obiteljima, saželi smo dosadašnja iskustva
pružanja i primanja usluge osobne asistencije. U svakoj od
skupina bilo je onih sa višegodišnjim iskustvom, ali i onih koji
su tek na početku svoje međusobne suradnje, stoga je bilo važno
čuti iskustva i mišljenja svakog ponaosob o ovoj usluzi.
Usluga osobne asistencije osobama sa invaliditetom daje mogućnost ostanka u vlastitom domu, umjesto zbrinjavanja u nekoj od više ili manje primjerenih ustanova socijalne skrbi. Razgovarali smo o lijepim, ali i teškim trenucima s kojima su se susreli osobni asistenti i korisnici, izazovima i problemima koji su se kod nekih pojavili kroz godine suradnje i rješenjima. Evaluacijski sastanak bio je prilika za izricanje jasnih očekivanja koje imaju osobni asistenti, korisnici i obitelji jedni od drugih, od udruge koja je posrednik usluge, te od samih sebe kao onih koji svojim očekivanjima upravljaju. Vrijednosti poput međusobnog uvažavanja, razumijevanja, poštovanja, povjerenja, prihvaćanja i veselja susretu istaknuta su kao zajednička i najvažnija svim stranama.
Vidljiva je potreba za uključivanjem usluge u neki od zakonskih
okvira, što bi donijelo pravedniju raspodjelu usluge za sve osobe
s invaliditetom, ne samo one čije udruge su dovoljno snalažljive
da uslugu osiguraju. S druge strane zakonsko uređenje omogućilo
bi redovitost pružanja ove nužno potrebne usluge, stabilnost i
sigurnost s jedne strane za osobu s invaliditetom i njezinu
obitelj, a s druge strane za osobne asistente.
