Muškarac mora biti kralj koji zna vladati, ali i služiti, smatra nekad slavni međimurski spidvejaš....
Pod geslom koje je glasilo Evo, činim nešto novo; već
nastaje. Zar ne opažate? i najavnim plakatom koji je izazvao
dosta prijepora u javnosti, u Zagrebu je nedavno održana treća po
redu katolička konferencija pod nazivom Budi muškarac. Među 20
govornika našlo se i nekoliko iz Međimurja, a jednog od njih,
nekad slavnog međimurskog spidvejaša, Zlatka
Krznarića, pitali smo o čemu je govorio.
-Bio sam pozvan da budem gost, pomolio se i onda se odlučio na
temu koju sam naslovio Bogatstvo naših neuspjeha. Razmišljajući o
životu shvatio sam da je bogatstvo kad čovjek padne, kad se
oklizne i život ga okrzne, pa ponovno ustane. U takvim životnim
trenucima pokazuje se je li netko borac ili klone. Tu je potrebna
vjera. Jer, i neuspjesi su sastavni dio života svakog čovjeka.
Mislim da ne postoji nitko na svijetu tko se u jednom trenutku
nije razočarao samim sobom, no o tome ne volimo govoriti. Tema je
bila jako dobro prihvaćena, a poruka koju sam uputio je da nikad
ne smijemo odustati. Ona nam daje snagu i njome možemo dohvatiti
nadu koja nam je potrebna kad se nađemo u poteškoći, ispričao nam
je Krznarić, danas nastanjen u Nedelišću gdje živi sa suprugom
Sandrom i petero djece u dobi od osnovne škole do fakulteta.
– Ne ulazim u pravo čovjeka. Neka svatko odluči shodno vlastitom
nahođenju, odabiru, mogućnostima i sposobnostima. No, smatram da
je dijete najveće blago koje čovjek može steći u životu, odgovara
na naše pitanje o tome kako komentira činjenicu da se danas mnogo
ljudi odlučuje tek za jedno ili maksimalno dvoje
djece.
Moja princeza
Svjestan je, napominje, i da je konferencija u dijelu javnosti
izazvala negativne reakcije.
– Pozdravljam sve koji misle drukčije i koji misle da su takve
konferencije nepotrebne. Ali smatram da je muževnost danas
itekako u krizi. Neki muškarci pogubili su se u alkoholu, kocki,
pornografiji. Potrebno je da muškarac bude stup obitelji, čvrsta
stijena, onaj koji se zna žrtvovati. Da bude kralj, ali kralj
koji osim vladanja, zna i služiti. Ja svojoj obitelji služim,
radim za njih. Supruga je kućanica i sretan sam zbog toga
jer znam da je djeci uvijek skuhano, oprano, da ih majka
dočekuje. Možda je to za nekog staromodno, no ja u tome vidim
blagoslov, radost i sreću. Znam za koga radim i za koga živim. To
je moja obitelj. Svoju Sandru zovem mojom princezom. Pune 24
godine oženjen sam za najbolju ženu na kugli zemaljskoj,
zaključuje Zlatko Krznarić.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3507