Bilo mi je 12 godina kada su me učlanili u Ceško društvo i to me je odredilo za čitav život. To su bili ozbiljni, marljivi ljudi koji su me učili poštenju, kaže Matić...
Zlatko Matić – Laki iz Goričana ovogodišnji je
dobitnik općinske Nagrade za životno djelo, a nagrađen je za
dugogodišnji predan rad u promicanju kulturnog i društvenog
života svog mjesta.
Pedesetdevetogodišnjaka dušom i srcem vezanog za Goričan, majka
je usmjeravala prema svećeničkom pozivu, ali on je izabrao
ugostiteljstvo koje je završio u Ljubljani. Nakon što je nekoliko
godina radio u tadašnjem Bratstvu Kotoriba, veći dio radnog
vijeka proveo je u župnom dvoru u Goričanu, a sada je zaposlen u
Župi sv. Jakoba u Prelogu. Kuhao je brojnim biskupima,
kardinalima, župnicima…
Zlatko Matić obnašao je niz funkcija – bio je dugogodišnji tajnik
Ceškog društva u vrijeme ujedinjenja tadašnja tri društva u
današnje jedinstveno Ceško društvo sv. Leonard, 12 godina bio
predsjednik NK-a Trnava u ratnim vremenima, ali i vremenima kad
je Klub postizao svoje najveće uspjehe, prvi član i tajnik HDZ-a
Goričan, od 1997. načelnik Općine i čak pet mandata općinski
vijećnik, 18 godina voditelj Limene glazbe Goričan u kojoj je,
iako samouk, počeo svirati bas trubu. Uvijek sa sobom vozi i
harmoniku, pa ako gdje treba podići atmosferu – tu je Laki.
Nadimak pod kojim ga svi znaju nadjenule su mu
sestrične…
– Već s 12 godina, kaže Zlatko, učlanili su me u Ceško društvo,
bio sam najmlađi član u povijesti i to me je nekako odredilo za
čitav život. To su bili ozbiljni, marljivi ljudi koji su me učili
poštenju. Zapravo, Ceško društvo, Nogometni klub Trnava. Limena
glazba Goričan, dobra suradnja sa crkvom i tridesetogodišnja
suradnja suradnja s Hrvatima u Mađarskoj je ono što me
obilježilo. U dobrom dijelu Mađarske dobro me
poznaju, ostvarili smo s manjima i kulturnu i sportsku i svaku
drugu vrstu suradnje. I sada obavezno svake subote ili nedjelje
odem tamo.
* Je li u pitanju nekakva Mađarica?
– Bilo je i Mađarica… Šalu na stranu, zaista me puno ljudi tamo
poznaje.
NEMA ZAJEDNIŠTVA
* Osim Ceškog društva aktivni ste bili i u nogometu
?
– Bila su to drugačija vremena, bilo je više zajedništva. Još smo
tada planirali velike investicije u Klubu, ali nije bilo novca.
Politička garnitura poslije mene je možda nešto više mogla
napraviti, ali tu je bio problem što je na državnoj razini
vladala jedna politička opcija, a na lokalnoj druga… sada nema
tog problema, imamo novog načelnika, mlad je snalazi se, ali
možda bi ponekad nešto mogao pitati i nas starije. Od kad sam
otišao iz Kluba, promijenilo se 12 predsjednika, ali to više nije
to. Nema više onakvog zajedništva. Mi smo svaki petak imali
sastanke, znalo nas se okupiti po tridesetak i svi su bili
spremni pomoći, organizirali smo čuvene noćne turnire Plave
noći, skupštine su nam bile kao gustuvanja, a meni je
Trnava bila kao obitelj. To dečki iz Trnave i dan danas
cijene.
* Bili ste općinski načelnik u prilično burnom
mandatu?
– Bio sam načelnik u vrijeme kad se u Goričanu gradio vodovod,
makar politika me baš previše nije zanimala, uvijek sam bio za
suradnju sa svim opcijama, no to se baš nije dopadalo nekim
ljudima iz moje stranke. Imao sam Poglavarstvo od 11 članova iz
svih stranaka i dobro smo funkcionirali… Kad sada “odvrtim
film”, ništa u životu ne bih bitno mijenjao. Jedino mi je ponekad
žao što nisam poslušao majčin savjet i postao svećenik. Uvijek mi
je na prvom mjestu bio Goričan i dobrobit sredine u kojoj živim,
zaključio je Zlatko Matić, dobitnik niza priznanja za svoj rad,
među njima, odlukom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje
Tuđmana, odlikovan je i Redom hrvatskog pletera.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.506