Za provedbu obuke učenika neplivača, Međimurska županija u proračunu godišnje izdvaja 280 tisuća kuna...
Samo pukom srećom izbjegnuta je nedavno tragedija u Orebiću. Podsjetimo, na školskoj ekskurziji, u bazenu umalo se utopio četrnaestogodišnji učenik iz Kuršanca koji je u dubrovačku bolnicu prebačen helikopterom. Događaj je osvijetlio crnu rupu – poraznu činjenicu da nam velik broj djece uopće ne zna plivati te da je među njima – kad je o našem kraju riječ – najviše romske djece. Još je porazniji podatak da je država prije desetak godina obuku učenika neplivača uklonila iz obaveznog programa, ali srećom, Međimurska županija je prepoznala problem i aktivno se uključila u financiranje obuke.
Nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Marin
Horvat, prof., te tajnik Međimurskog školskog sportskog
saveza, udruge koja je na razini Županije odgovorna za kompletan
školski sport i školska natjecanja u 14 različitih sportova i
projekata – među njima i za kontinuirano provođenje obuke
neplivača za učenike trećih razreda osnovnih škola – potvrdio nam
je da je za školsku godinu program obuke učenika neplivača
završen prije desetak dana.
– Program se, rekao je Marin Horvat, zadnjih nekoliko godina u potpunosti financira iz proračuna Međimurske županije, a za učenike trećih razreda u potpunosti je besplatan. Koncipiran je tako da djeca u četiri dolaska odrade ukupno 16 školskih sati na čakovečkim bazenima. Nažalost, obuka nije obavezna, jer je još 2010. ukinuta u Državnom pedagoškom standardu i dosad su se svi pokušaji da se to ponovo vrati bili neuspješni. Međimurska županija prati program i financira ga, a brojke pokazuju da je odaziv prilično velik. Ne odazivaju se djeca iz nekih zdravstvenih razloga, a – nažalost – mogu potvrditi da je mali odaziv romske djece. Iskustvo nam potvrđuje da se romska djeca izrazito boje vode, a prema svjedočenju učitelja, manji dio romske djece ne dolazi na obuku jer im to roditelji ne dopuštaju.
NIJE FORMALNOST
– Inzistiramo na najvišim standardima. Da bi neko dijete dobilo status plivača, ono uistinu postaje plivač tijekom obuke… nije to tek formalnost. Protekle godine od 1.182 upisana učenika u treće razrede , na obuku se odazvalo njih 1.136. Na finalno provjeravanje prije obuke odazvalo se 1.127 učenika, a njih 22, 7 posto je steklo status poluplivača (skok u duboki bazen i isplivavanje 25 metara). Nakon 16 sati obuke, 643 učenika, odnosno 57 posto je steklo status plivača, a 156 status poluplivača, što je ukupno 70,8 posto učenika koji su relativno sigurni u vodi kao plivači ili plivači početnici. Kod nas nema poklanjanja ocjena, riječ je o preozbiljnoj stvari. 12 posto učenika (146) ostalo je nakon 16 obuke sati u rangu neplivača, a od tih 146 učenika protekle godine, 127 učenika nam dolazi iz škola koje pohađaju pretežno djeca romske nacionalnosti. Koji su razlozi možemo samo naslućivati, ali činjenica je da se ta djeca zaista boje vode pa je potrebno dosta vremena da ih opustimo. Ne dolaze redovito na obuku… tako da bi ovih 16 sati za tu djecu trebao biti tek početak prave obuke. Nadam se da će proći inicijativa da se fond sati obuke poveća za barem još četiri sata, zaključio je Horvat.
GDJE DA NAUČE?
Matjaš Oršuš – Dido, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u našoj Županiji itekako je svjestan činjenice da velika većina romske djece ne zna plivati.
– Imali smo slučajeve utapljanja djece u grabama. Istina je, većina naše djece su neplivači. To su tragedije, ali problem nije tako jednostavan. Nažalost, naša djeca nemaju baš puno prilika naučiti plivati – ne idu na more, na bazene i sukladno tome – boje se vode. Gdje će naučiti plivati? Doma u lavoru?! Treba s tom djecom više raditi, znam da škole rade na obuci neplivača, ali kakav je odaziv – ne znam. Ima li tu krivnje roditelja? Dijelom da. Ja sa svojim unučicama odem na bazene, kupamo se, pomažem im da svladaju strah od vode, kaže Dido.
KOLIKO KOŠTA OBUKA?
Za provedbu obuke učenika neplivača, Međimurska županija u proračunu godišnje izdvaja 280 tisuća kuna. Iznos se odnosi na prijevoz, ulaznice za bazene i stručni rad. U provedbu je uključeno oko 25 ljudi, redom kineziologa. Na desetak učenika u pravilu dolazi po jedan učitelj plivanja.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.505