Umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije preč. Ivan Kozjak proslavio je 29. lipnja 2022. šezdesetu obljetnicu svoga svećeničkog ređenja u kapeli sv. Ivana Arškog u Svećeničkom domu u Varaždinu
Na svečanom euharistijskom slavlju kojem je predsjedao
koncelebrirali su šesnaestorica svećenika među kojima;
mons. Antun Perčić generalni vikar, preč.
Josip Koprek, ravnatelj Svećeničkog doma, preč.
Damir Bobovec, preč. Mario
Kopjar, umirovljeni svećenici korisnici Svećeničkog
doma, vlč. Ivica Puškadija župnik župe Sveti
Juraj na Bregu gdje je svečar bio župnik punih 37 godina i vlč.
Karlo Kruljac župnik iz svečareve rodne župe
Belica. Na zahvalnom misnom slavlju dijamantnog jubileja okupili
su se obitelj, rodbina i prijatelji preč. Kozjaka te djelatnici
Svećeničkog doma. Preč. Kozjak svetu misu je prikazao za svoje
pokojne roditelje, brata i sestru.
Uvodeći u sveto misno slavlje preč. Kozjak je pozvao na
promišljanje i preispitivanje kako svatko od nas koristi talente
koje mu je Gospodin darovao. Istaknuo je kako mu je bila želja
ovaj jubilej proslaviti u ovom intimnom krugu braće svećenika,
obitelji i prijatelja, zahvaliti Gospodinu na daru života,
obitelji iz koje je potekao te na daru svećeničkog poziva koji je
nastojao živjeti i ostvarivati posljednjih šezdeset godina.
Prigodnu propovijed održao je preč. Josip Koprek koji je kazao
kako je prigodno ovakav jubilej slaviti upravo na današnju
svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, kada je slavljenik i
bio zaređen za svećenika 1962. godine. Svetkovina Petra i Pavla
potiče nas da promišljamo o smislu i značenju svećeničkog
poziva.
Petar i Pavao od Boga su pozvani na posebnu službu, da budu
stupovi njegove Crkve. Važno je uočiti kako njih dvojica, družeći
se s Isusom spoznaju dvije važne stvari; prva je da su grešni i
slabi ljudi, a druga da Božjoj riječi koja ih grešne poziva treba
vjerovati, rekao je propovjednik. Apostol Pavao spoznaje svoju
grešnost i nedostojnost Božjeg povjerenja te svoju službu i
poslanje u Crkvi pripisuje Bogu i njegovoj milosti: “milošću
Božjom jesam to što jesam”. “Bog je u jednom trenutku pogledao na
njega, odabrao ga, očistio od njegove grešne prošlosti i učinio
ga izabranom posudom da navijesti Evanđelje svemu tadašnjem
svijetu.”, rekao je preč. Koprek.
I apostol Petar u događaju čudesnog ribolova spoznaje svoju
grešnost i govori Isusu “Idi od mene Gospodine, grešan sam
čovjek”. No povjerenje s kojim je bacio mreže na Isusovu riječ
usprkos tome što se to protivilo zdravom razumu, bilo je dovoljno
da ga Isus izabere i postavi za apostolskog prvaka, kao što smo
čuli u današnjem evanđelju: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni
sagradit ću Crkvu svoju.”
Iskustvo ove dvojice grešnih, ali i odvažnih ljudi govori nam da
nas Gospodin treba baš onakve kakvi jesmo i poklanja nam svoje
povjerenje, kazao je preč. Koprek te nastavio: “Bog nudi časnu i
uzvišenu službu, a kad ljudi prihvate onda ih čudesno mijenja i
osposobljava za zadaću koju im povjerava.” Primjer toga su i
sveti Petar i Pavao koji su svatko na svoj način bili svjedoci i
mučenici za Isusa i njegovo Evanđelje: “Svjesni svoje grešnosti i
nedostojnosti ipak su svu svoju vjeru poklonili Isusu i svojim
svjedočanstvom postavili temelje Kristovoj Crkvi”, protumačio je
propovjednik.
Svatko tko je pozvan u svećeničku službu, na svoj način, s
talentima koje je primio i koje je nastojao oplemeniti i
umnožiti, doprinosi Crkvi i širenju Evanđelja, pa i onda kada
završi svoju aktivnu službu i nadalje u povezanosti s Isusom
djeluje kao svećenik, da svojim životom propovijeda, da svojom
molitvom potpomaže sve one koji se preporučuju u njegove
molitve.
“U onoj mjeri u kojoj smo povezani s Kristom, u mjeri u kojoj se
damo od njega oblikovati tako će na koncu izgledati naš život i
naše svećeništvo”, rekao je preč. Koprek i završio propovijed
riječima čestitke slavljeniku uz želju da i nadalje svakog dana
ustraje i u suradnji s Božjom milošću svoje srce oblikuje da bude
što sličnije Presvetom Srcu Isusovu.
Preč. Ivan Kozjak rođen je 5. svibnja 1936. godine u Belici kod
Čakovca. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1962. godine po
rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera. Mladu misu proslavio
je 15. srpnja iste godine u rodnoj Belici. Bio je dvije godine na
službi kapelana u Bjelovaru, a zatim je šest godina bio župnikom
u Ruševu, odakle je dvije godine upravljao i župom Čaglin. Nakon
toga je nešto kraće od godine dana upravljao župom Velika
Trnovitica i župom Ladislav. U jesen 1972. godine preuzeo je župu
Sveti Juraj na Bregu u gornjem Međimurju gdje je bio župnikom sve
do 2009. godine kada je umirovljen te danas živi u Svećeničkom
domu u Varaždinu.