Više od sedam tisuća sati volonterskog rada dvadesetak članova Gorske službe spašavanja stanice Čakovec odradilo je tijekom 2022. godine
Podaci za prošlu još se obrađuju, no već prvi dan ove godine
imali su poziv na akciju. Godišnje imaju dvadesetak potraga,
tečajeva, stotinjak vježbi, desetak edukativno preventivnih
aktivnosti i do 250 raznih drugih aktivnosti. A svi osim jednog
člana koji se uz spašavanje bavi i administracijom su volonteri.
Na raspolaganje su bez pitanja stavili sebe, svoja znanja,
vještine i svoje vrijeme. Akcije u kojima sudjeluju, u kojima
mahom spašavaju živote i za njih su rizik, njima je kažu glava
uvijek u torbi. I zato član Gorske službe spašavanja ne može biti
bilo tko.
– Smatram da mi nismo volonteri nego dragovoljci. U svakom
trenutku moraš biti spreman na neočekivane stvari. Uvijek u
prtljažniku imam složene sve svu opremu, uvijek sam spreman
otići. U sustavu smo Civilne zaštite narodnih modula za
spašavanja, a modul je tim najboljih reprezentacija Hrvatske.
Moraš biti spreman na to da te država u bilo kojem trenutku može
mobilizirati i može te poslati na bilo koju stranu svijeta. U
roku od 12 sati moraš krenuti bilo gdje i biti na terenu koliko
modul to zahtjeva, to je nekih 20 dana, objašnjava Nikola
Želimorski, član čakovečke stanice od prvoga dana, već
deset godina.
– S tim se moraš roditi. Jako malo i jako kratko možeš glumiti
altruizam. Dok je kriza, dok treba na taj način funkcionirati
onda se ti ljudi prepoznaju. Takav se ili rodiš, ili ne. Osim
toga moraju se posložiti i brojne druge okolnosti. Tu je važno
imati dogovor i podršku obitelji. Naravno da je tu i posao. Svi
naši članovi zarađuju za život na poslu koji rade, neki nailaze
na razumijevanje neki ne. Imamo članove koji cijeli godišnji
odmor potroše na službu.
Moramo reći i da su mnogi izašli iz GSS-a jer nisu to mogli
uskladiti. Bez obzira na to koliko su bili kvalitetni, životna im
je egzistencija tamo gdje rade objašnjava Miodrag Novosel
Cico, dopročelnik Stanice Čakovec, također član od
prvoga dana i jedan od osnivača. Novosel je na jednoj od akcija
na kojoj je sudjelovalo još kao civil prije deset godina,
dogovorio sastanak u Gradu Čakovcu, Međimurskoj županiji i ubrzo
su se stvorili uvjeti za osnivanje stanice koja je dodaje već i
bila u planu Gorske službe spašavanja.
– Na dan kad je bila svečana osnivačka skupština, u srpnju 2014.
godine, sat vremena prije početka dobili smo dojavu o utapanju na
rijeci Muri. Svi koji su dolazili na svečanost osnivanja stanice
Čakovec su bili usmjereni na potragu na Muri, a na svečanosti su
bili samo oni koji moraju biti. I od onda je krenulo, prisjeća se
Novosel. Članstvo se tijekom godina ekipiralo, ima ih svih
profila s raznim znanjima i vještinama. No ističu da su novi
članovi uvijek dobrodošli i da su stalno u potrazi. No, postati
gorski spašavatelj ne može svatko.
– Bilo bi super da osoba već ima preporuku nekog od članova.
Nakon šestomjesečnog promatranja slijedi barem isto toliko
pripreme za prvu pomoć pa tečaj koji traje četiri do pet dana.
Ide jednogodišnja priprema za predtečaj i ljetni tečaj. Opet
slijedi godinu dana pripreme za zimski tečaj, najprije za
testiranje koje traje sedam dana. Nakon toga ide godinu dana
speleo tečaja koji je najteži i mentalno i fizički. Ako položiš
slijedi još godina dana priprema za izlazak za značku gorskog
spašavatelja. Otprilike četiri do pet godina traje školovanje za
gorskog spašavatelja, objašnjava dug put Želimorski.
Slijedi odabir specijaizacije po želji a ima ih raznih, od
helikopterske, za dron, za K9, spašavanje s leda. Ako se
neki pitaju zašto je put tako dug, pa s razlogom.
– Mi jedni drugima imamo živote u rukama. Primjerice čvor koji ja
svežem na stupu od devet, deset metara, na to će se recimo
penjati Žan kojeg doma čeka obitelj. Mi imamo povjerenje jedan u
drugog i zato treba ta filtracija da dođeš do toga. Zato je
toliko školovanja. Nije to samo da ideš, da si spreman,
objašnjava Želimorski. Sa svime time se uspješno nose, iako
priznaju da ima situacija koje su teške, pogotovo u akcijama u
kojima stradaju djeca. A izvori stresa dolaze i s drugih stana.
– Kriza mi je dok moram ići k načelniku općine, to mi je stres.
Nije mi stres akcija, nego ići načelniku općine i moljakati novce
da bi mi mogli funkcionirati. To mi je veći stres, ponižavajući.
Uz to da ima vrlo korektnih načelnika s kojima surađujemo jako
dobro. Neki ne shvaćaju da mi nismo tu radi sebe, mi smo tu radi
ljudi, iskren je Novosel. Čakovečka stanica godišnje od općina,
gradova i Međimurske županije prikupi 20 tisuća eura čime
pokrivaju trošak registracije automobila, osiguranje, hladni
pogon.
– Ne ostane nam ni za sendvič kad smo na terenu. Svu opremu koju
naša stanica posjeduje je došla od HGSS-a koji je financiran od
države. Imamo dva terenca, zapovjedno vozilo, K9 tim vozilo uz
jedan manji terenac, imamo quad, jet ski, aluminijski i gumeni
čamac, K9 prikolice, nešto od toga smo dobili projektima.
Mi smo dobili injekciju od GSS-a, ali dalje je na nama da to
održavamo, kaže Novosel i skreće pozornost na starost voznog
parka kojeg među ostalim čine rashodovana policijska vozila. Ono
što ih osim uspješnih akcija i kvalitetnih članova veseli, su
novi prostor u koji bi trebali useliti već ove godine. Nova
kuća spašavatelja je na prostoru bivše vojarne. Bit će to
veliko korak za čakovečku stanicu koja sada funkcionira u uredu
od tri kvadrata, pola kontejnera i posuđenom hangaru.
– Mi smo zadovoljni. S obzirom na uvjete, okolnosti, rješavali
smo sve. Novi prostor je kruna našeg desetogodišnjeg rada do
kojem smo došli entuzijazmom. Rekli smo idemo jer bez prostora ne
možemo funkcionirati. Dug je put, ali sad smo tu. Međimurska
županija je puno doprinijela u cijeloj toj priči što se tiče
razvoja infrastrukture i samog prostora. Najveći vjetar u leđa
bez kojeg to ne bi uspjeli je Hrvatska gorska služba spašavanja.
– Trenutno je uloženo oko 450 tisuća eura u cijelu tu priču, od
toga je 90 posto financirao HGSS, a ostalo županija i drugi
nitko, otkriva Novosel. No dodaje da se angažmanom članstva
povećao broj donatora koji bilo novcem, opremom, namještajem
pomažu opremanja novog prostora. U slavljeničkoj godini dobiti
novi dom poklon je o kakvom su hrabri i predani volonteri dugo
sanjali. Definitivno je i više nego zaslužen.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3586