Kraljica sevdaha nastupit će ovog petka u Nedelišću
Dani Miholja u Sračincu krajem rujna imali su svoje veliko
finale u večernjem koncertu Hanke Paldum i
Duška Kuliša. I dok je Duško Kuliš nešto češće
nastupao na sjeveru Hrvatske, ‘Kraljica sevdaha’, kako su je
davno prozvali mediji, u našim krajevima do spomenutog rujanskog
koncerta nije gostovala jako dugo.
Ovog petka ljubitelji sevdaha moći će je čuti u Nedelišću. Ova
glazbena zvijezda s dugogodišnjim iskustvom očito odlično
komunicira i s novim generacijama, što se vrlo dobro moglo
vidjeti i tijekom koncerta u Sračincu. Zahvaljujući
estradnom menadžeru Miroslavu Šinceku,
porazgovarali smo s Hankom Paldom uoči njezina nastupa.
Velika ste zvijezda narodne glazbe s dugogodišnjim
iskustvom. Koliko se Vaša publika promijenila tijekom proteklog
vremena?
– Svojim pjesmama, koje sam pomno birala kako bih svojoj publici
unosila radost u njihove živote, sreću sam nesebično dijelila sa
svima koji su je željeli prihvatiti. Moj odnos prema poslu kojeg
volim i prema svojoj publici, koja prepoznaje iskrenost kada im
nudite ono najljepše, a to su emocija i ljubav, garancija su
da to mora biti nagrađeno. Ta nit koju naš Stvoritelj spušta na
one koji su obdareni iznjedri ljepotu koja se prenosi na one
koji to prepoznaju i prihvaćaju. Ljudi i publika su onakvi kakvom
je mi formiramo svim onim što osobno dajemo. Oduvijek su ljudi
rado čeprkali po tuđim životima, a upravo sevdalinka je pjesma
koja oslikava ljudske sudbine i stanje duha i vremena kada su
nastajale, zato su se održale toliki niz godina. Mnoge moje
pjesme su ušle u srca naroda i postale bezvremenske. Tijekom moje
dugogodišnje karijere imala sam sreću da sam znala odabrati
suradnike i dobre pjesme, koje u ljudima bude one najtananije
osjećaje, a i koje mogu ostaviti edukativnog traga na mlađe
generacije.
Na koje Vaše pjesme publika najbolje reagira?
Teško je izdvojiti. No nabrojat ću nekoliko: Zelene oči, Pamtim
još, Voljela sam voljela, Ja te volim od ljubavi sva gorim, Crne
kose, Što svaka žena sanja, Zlatne žice, Niko kao majka, a
posebno reagiraju na pjesmu Mojoj majci, koja ama baš nikoga ne
ostavlja ravnodušnim.
U svojim intervjuima znali ste reći da ste živjeli svoju
glazbu, ali da vam karijera nije bila na prvome mjestu, da ste
sebe ponajprije vidjeli kao suprugu i majku. Gledate li i danas
na isti način na to? Je li se što u društvu promijenilo po tom
pitanju?
Mnogo toga se promijenilo u društvu u odnosu na
ranije kada je riječ o odnosu žene i muškarca! Ja sam
patrijarhalno odgojena i ne odstupam mnogo od
tih vrijednosti. Poštujem sve one božje postulate koji su
duboko u mome biću i ne shvaćam da može drugačije biti. Zna se od
kad je svijeta i vijeka da su uloge podijeljene, što je
ženina, a što muškarčeva obaveza! Žena je majka, supruga i
stub svake obitelji. Ona je ta koja čuva obraz i rejting svoga
muža, a muškarac je taj koji svoju ženu pazi, njeguje, čuva i
štiti, brine o opskrbi svoje porodice. Danas svi mogu sve činiti,
na žalost ne samo da je sada to dozvoljeno, nego se inzistira na
tome, što je van ljudske pameti i moralnih kodeksa. Svatko u
životu prolazi kroz razne faze uspjeha i padova, kako na
privatnom, tako i na profesionalnom planu! Danas neki, ako nemaju
ništa značajno za pokazati, okititi se ordenjem koji su stekli
čestitim radom, sami izmišljaju senzacionalne afere, pa neka su i
nemoralne, samo da bi po svaku cijenu došli u žižu javnosti. Da
Bog sačuva!
Na početku karijere često ste sudjelovali na pjevačkim
natjecanjima mladih, a u zrelim godinama mogli smo Vas vidjeti u
žiriju sličnih televizijskih natjecanja. Možete li povući neke
usporedbe između jednog i drugog? Vjerujete li da takva
natjecanja danas mogu pomoći mladim glazbenicima?
Mladi oduvijek sanjaju svoje snove, pa to traje i trajat će… U
mojim početcima mnogo mi je značila podrška starijih kolega,
utjecajnih autoriteta. S mnogih natjecanja, i ako
ne bih postigla neki značajan uspjeh, pamtim svačiju riječ
podrške, savjet, pa i kritike. Tako sam vremenom stekla status da
i ja mogu našoj mladosti biti podrška, iskren kritičar i vjetar u
leđa.
Kakvo je Vaše iskustvo s nastupima na hrvatskom
sjeveru?
Malo je reći da sam presretna, općenito kada je moj status u
pitanju. Dolazim svugdje gdje me ljudi svih dobi, stari i mladi,
žele vidjeti, slušati moje pjesme, ne priznajem granice. U
ljubavi, koja je božanski dar, koja ne poznaje jezik, naciju i
vjeru, nema nikakvih ograničenja. Tamo gdje ljubav i sloga
vladaju, tu nema srdžbe, nemira i straha! To najbolje osjećam na
svim mojim koncertima, bez obzira gdje ih održavam. Kada se
pojavim na sceni, kada moje biće i oči pune iskrene ljubavi, prvi
taktovi i stihovi moje pjesme pokrenu neku čarobnu emociju i
energiju, to nas oslobađa od svih okova. Sretna i zadovoljna
publika, a kako ne bih bila i ja.