Stručnjakinja iz Čakovca govori o geotermalnim istraživanjima koja su krenula u Međimurju
U Međimurju su krenula istraživanja geotermalnog potencijala na
tri istražna prostora nazvana Međimurje 5, Merhatovec i Kotoriba.
Prva dva nalaze se na području Svetog Jurja na Bregu i Selnice, a
treći obuhvaća Kotoribu i Donju Dubravu.
Ministarstvo je izdalo dozvole i otvaraju se napuštene bušotine.
Investitore ovaj put zanima ima li u dubinama dovoljno vruće
vode. Očekivano, svaki takav ulazak u podzemlje mještani gledaju
s podozrenjem.
Za List Međimurje stoga govori dr. sc. Staša
Borović, diplomirana inženjerka geologije iz Čakovca,
viša znanstvena suradnica specijalizirana za geotermijska
istraživanja u Hrvatskom geološkom institutu – Zavodu za
hidrogeologiju i inženjersku geologiju. Stručnijeg sugovornika za
ovu temu teško bi bilo pronaći.
– Bilo je nekih izjava koje bi mogle uznemiriti ljude pa bih
htjela da dobiju pravu informaciju. Da, riječ je o starim
bušotinama i potreban je njihov remont, ovisno o tome u kakvom je
stanju konstrukcija. Nafta i plin koji su tada traženi, nisu
pronađeni. No, na određenim dubinama zabilježene su velike
količine geotermalne vode. Tada njeno iskorištavanje nije bilo
interesantno pa su bušotine tehnički napuštene – kaže naša
hidrogeologinja.
Nove bušotine
Što je u biti bušotina? Najjednostavnije rečeno to je cijev koja
prodire kroz slojeve do dubine od nekoliko kilometara! Jednak
primjer u malom je, narodski rečeno, “doštukavanje” cijevi
prilikom zabijanja za pumpu u vrtu.
– Svakom dozvolom striktno su određene vrste i količine
istraživanja koja nam omogućuju da vidimo strukture u podzemlju.
Površinska istraživanja su magnetotelurika te 2D i 3D seizmika.
Istraživanja u bušotinama su karotaža i hidrodinamička mjerenja.
Potom se, u slučaju pozitivnih rezultata, prelazi na istražno
bušenje, to jest izradu novih bušotina – pojašnjava što će se
raditi.
Dakle, ukoliko ima geotermalne vode u ležištu, kreće se u izradu
novih istražno-eksploatacijskih bušotina. Konkretno, dozvolom su
za Međimurje 5 dozvoljene četiri nove bušotine. One mogu biti tik
uz staru, ili pak stotinama metara dalje, ali unutar istražnog
prostora.
– Ukoliko dođe do prave eksploatacije tada se radi geotermalna
dubleta. Nju čine dvije bušotine. Iz jedne se crpi voda te ona u
geotermalnoj elektrani predaje svoju toplinsku energiju. Druga
pak se bušotina pretvara u utisnu te se u nju vraća pothlađena
voda. To se dakle odvija u zatvorenom sustavu i ovo je vrlo
siguran način pridobivanja struje – pojašnjava Staša Borović što
se to može utiskivati natrag u podzemlje.
Prijaviti sumnje
Dodaje kako su dozvolama točno određeni rokovi te su unaprijed
procijenjeni troškovi sanacije prostora, a investitor je zbog
njih morao pružiti bankarsku garanciju.
– Ne događa se ništa opasnoga. Ovo je okolišu prihvatljiv i
obnovljiv izvor energije kojom Međimurje obiluje. U Lendavi, na
zagrebačkoj Mladosti, ili pak u Bavarskoj, ova je tehnologija već
dugo u primjeni i nikad nismo čuli ni za kakve štetne posljedice.
Ukoliko itko ima ikakve sumnje da se ne istražuje u skladu s
dozvolom ili propisima, kao zainteresirana javnost može se i
treba obratiti Državnom inspektoratu RH – dodaje.
Geotermalna voda, dakle, može služiti za proizvodnju struje. A
kad preda dio topline te ona padne ispod stotinjak stupnjeva
Celzija, može grijati poslovne i stambene objekte, plastenike,
rekreacijske centre… To je kaskadno korištenje resursa i
najučinkovitiji je način upotrebe geotermalne vode, kaže.
– Toplina stalno dolazi iz unutrašnjosti Zemlje i grije
podzemlje. Morali bismo uzeti enormnu količinu da se ohladi
ležište. A ni tada nuspojava ne bi bilo na površini. Stradao bi
samo investitor, jer bi ostao bez resursa. Bez brige, sve se to
modelira i nadgleda – komentira i temu pothlađivanja.
Pitamo ju i može li ovo imati veze s nastankom klizišta od kojih
strahuju u našim brijegovima.
Veza s klizištima?
– Najčešći problem jeste pojava seizmičnosti (potresa) tamo gdje
ih ranije nije bilo. To ovisi o tlaku kojim je potrebno
utiskivati fluid prilikom vraćanja u podzemlje. Primjerice, u
Velikoj Cigleni kod Bjelovara nije potreban veliki tlak i ne
javlja se seizmičnost. Naravno da se vrši monitoring te se sve to
prati.
– Kad bi se i javila, bila bi riječ o vrlo laganoj seizmičnosti
koju je moguće razlikovati od prirodnih potresa. Klizišta pak
nastaju zbog nagiba padine, gravitacije, sastava plitkog
podzemlja, podzemne vode, snažnih oborina, uklanjanja vegetacije
i onoga o čemu baš ne pričamo, a to je preopterećenost padina.
Klizišta uglavnom nemaju veze čak ni s prirodnom seizmičnošću,
osim ako dođe do velikog potresa – odgovara otvoreno.
Dakle, ovim istraživanjima neće biti probuđen Pozoj koji spava u
podzemlju od Čakovca do Štrigove, pitamo ju.
– Ne, nećemo probuditi Pozoja, to jest zauzdat ćemo ga – prihvaća
šalu.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3580