U tome su im pomogle majstorice od zanata, čuvarice baštine i vješte izrađivačice kinča, Nada Tomašek i Katarina Blažon iz Dekanovca
Kao dio ovogodišnjih božićnih ukrasa vanjskog dijela Starog grada
u Čakovcu posegnuli smo za starinskom tehnikom izrade kinča od
krep papira i žice.
Pomogle su nam majstorice od zanata, čuvarice baštine i vješte
izrađivačice kinča, gospođe Nada Tomašek i Katarina
Blažon iz Dekanovca. One dolaze iz donjeg dijela
Međimurja u kojem je još uvijek živo ovo tradicionalno umijeće
ukrašavanja. S obzirom da se radi o predimenzioniranim predmetima
koji su veličinom morali moći parirati ogromnom prostoru za koji
su bili namijenjeni – haustoru Starog grada, majstorice su se
odlučile na izradu ogromnih božićnih kugli ukrašenih
tradicionalnim cvjetovima – božićnim zvijezdama te za izradu
tradicionalnog božićnog lustera.
U manjoj kugli koja je promjera 1 m nalazi se 36 ručno
napravljenih zvijezdi, dok se u većoj kugli promjera 1,5 m nalazi
čak 66 zvijezdi! S obzirom da na svaku zvijezdu dolazi 24
grančice bora, uz cvjetove ovdje imamo i impresivnu količinu od
2448 ručno napravljenih zelenih borovih grančica! Svaka čast Nadi
i Katici na velikom trudu, no kako kažu, zaslužan je i Nadin muž
Martin Tomašek, i to upravo za izradu ovih
bezbrojnih zelenih grančica. Kod izrade božićnog lustera pomoć
kod rezanja žice pružio je i Nadin sin.
Izradom ovih ukrasa uzete su u obzir tri tradicionalne
asocijacije vezane uz Božić: božićni luster ili lampaš, božićna
kugla i božićna zvijezda. Naziv kinč dolazi od mađarske riječi
“kincs”, u prijevodu blago ili vrijednost. U sjeverozapadnoj
Hrvatskoj ta je riječ poprimila i značenje nakit, ukras, ljepota,
blago. Kinč nikako nije isto što i “kič”, nešto pretjerano,
neukusno, niske ili nikakve umjetničke vrijednosti.
Kinč je umijeće izrade tradicijskog cvijeća i ukrasa od
krep-papira i žice. Ukrase su izrađivale žene u večernjim satima
tijekom cijele godine, ali osobito od jeseni do kasnog proljeća
kad u vrtovima nije bilo cvijeća. Cvjetni ukrasi izrađuju se
rezanjem i svijanjem papira. Cvjetovi mogu biti različitih oblika
i boja, najčešće zelene, crvene, plave i bijele. Mogu se i
povezivati u vjenčiće ili bukete. Cvjetni su se ukrasi izrađivali
i za vjerske svetkovine: Božić i Uskrs. Božićno kinčenje je
započinjalo na Badnjak poslijepodne kada su se kinčile svete
slike, kipovi i kućni oltari, a predvečer se kitio bor, krispan
ili smrekove grane. Ukrašavaju se jabukama, orasima omotanima u
ukrasne papire preostale od čokolade ili bombona, bombonima
salonima te trakama (girlandama) i cvijećem od krep-papira.
Za izradu cvjetova bila je potrebna i određena vještina te se u
selu znalo koje žene izrađuju najljepše predmete. Od njih su se
ukrasi i naručivali. Materijal je svaka žena sama donosila. Za
uslugu se izrađivačici davala rakija, brašno, jaja ili bi se
pomoglo kod sezonskih radova.
Kao zaštićeno hrvatsko nematerijalno kulturno dobro pod nazivom
“Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita kinča s područja
sjeverozapadne Hrvatske” nalazi se na “Listi zaštićenih kulturnih
dobara” Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Kinč je
zastupljen i prezentiran u stalnom postavu Muzeja nematerijalne
baštine Međimurja – Riznici Međimurja. (MHS)