U razdoblju od rujna do studenog 2023. održan je ciklus od 11 radionica s roditeljima djece rane dobi
Educirani Rastimo zajedno tim Udruge odgajatelja “Krijesnice”
koji čine psihologinja Irena Šestak i
odgojiteljice Ksenija Bubek i Valentina
Bel iza sebe ostavlja još jednu grupu osnaženih
roditelja za najvažniju ulogu u životu, onu roditeljsku.
Radionice su realizirane u suradnji s Knjižnicom Nikola Zrinski
Čakovec, a sufinancirane sredstvima Grada Čakovca.
Roditelji kao najkorisniji dobitak za sebe kao polaznika
radionica na kraju ciklusa zaključuju ( izjava majke I.Š):
” Počela sam više raditi na sebi, gledati svijet oko sebe dječjim
očima i bolje ga razumjeti. Spoznala sam da imam prekrasnu djecu
koju je potrebno samo oblikovati, a da su one savršene. ”
Važnost uloge roditelja u životu djeteta
Roditelj je najvažnija osoba u životu djeteta, čovjek “od
krvi i mesa” koji voli svoje dijete i brine o njegovu razvoju.
Taj isti roditelj je jedinstvena osoba sa svojim potrebama,
vjerojatno postpandemijski umorna i možda “zoomorna”. Na
sve je utjecao rad od kuće, samoizolacije, bolesti, online
nastava, financijska kriza i sl., no u procesu smo
oporavka.
Taj isti roditelj ostavlja veliki utjecaj na dijete. Brojni
psiholozi i psihijatri bavili su se pitanjem: ,,Mogu li se
posljedice ranih utjecaja popraviti?”
Prema Freudu (1949.), neuroze nastaju u ranom
djetinjstvu (do 6. godine), iako se simptomi pojavljuju mnogo
kasnije. Watson, jedan od začetnika
eksperimentalne psihologije, tvrdio je da je upitno može li se
dječji karakter jednom ”pokvaren” lošim ophođenjem,
poslije popraviti. Bowlby (1973.), tvorac
termina attachment ili privrženost, dao je niz dokaza o tome da
je kvaliteta roditeljske skrbi u najranijoj dobi od vitalne
važnosti za djetetovo buduće mentalno zdravlje.
No, ima i niz istraživanja koja upućuju na to da razvoj nije tako
čvrsto utemeljen u ranim utjecajima, dakle, da i kasniji utjecaji
mogu biti važni te preokrenuti kontinuitet razvoja u drugom
pravcu. Primjerice sretan, društven, zaigran ,
siguran, znatiželjan, kreativan i spontan 3.
godišnjak može se naći u okolini u kojoj ga nedosljedno
kažnjavaju i izlažu nasilju, cinizmu, podsmjehu,
nasuprot 3. godišnjaku koji odrasta u nedobrohotnoj i
nepovoljnoj okolini, a koji daljnjih 10 god. odrasta u okolini
koja je podržavajuća i poticajna. Za 10 godina dugoročni će
utjecaji kod oba dječaka u većoj mjeri odrediti njihov razvoj,
nego li rani utjecaji. Psihološke strukture stvorene ranim
iskustvom, mogu se promijeniti ako se promijeni okolina!
Skrb za dijete uključuje kombinaciju ugađanja i poticanja
Privrženost je specifičan tip socijalne veze između dojenčeta i
majke koja nastaje tijekom prve godine života (Bowlby, 1969.) ,
pa tako sukladno majčinu ponašanju naspram djeteta, dijete može
razviti sigurnu, anksiozno izbjegavajuću ili anksiozno opiruću
privrženost. Sigurna privrženost priprema dijete da buduću
prisnost doživljava kroz ljubav i povjerenje, dijete koje je
sigurno privrženo ima bolje socijalne vještine, prilagođeno
je. Ako je majka udaljena i srdita, dijete će razviti anksiozno
izbjegavajuću privrženost, a ukoliko je majka nepostojana i
zanemaruje dijete, dijete će razviti dezorganiziranu privrženost,
što ukazuje na povezanost s depresijom i anksioznošću u kasnijoj
dobi. Dakle sve što roditelj čini ili ne čini, ostavlja trag u
djetetovu životu. Za odgojitelje koji rade s djecom predškolske
dobi važno je poznavati i razumjeti ulogu roditelja i obitelji u
razvoju djetetove ličnosti.
Nadalje, svako dijete ima potrebe koje se mogu podijeliti u
nekoliko kategorija, uz one primarne potrebe, a to su
potreba za povezanošću s važnom osobom/osobama u okolini, za
ljubavlju, prihvaćanjem, pripadanjem, za bliskim odnosom, za
“sigurnom bazom” te za sigurnošću, predvidivošću i
stalnošću ove povezanosti. Nadalje, potreba za autonomijom,
samostalnošću, uvažavanjem, slobodom izbora (da osjećam kako sam
ja taj koji upravlja svojim ponašanjem i odlučujem o njemu) te
potreba za kompetentnošću, za ovladavanjem znanjima i vještinama
(da se osjećam učinkovitim, uspješnim, utjecajiom u svojim
nastojanjima, interakcijama s ljudima i stvarima).
Roditelj svojim postupcima zadovoljava ili ne zadovoljava
djetetove potrebe kroz 4 stupa roditeljstva, a to su: brižno
ponašanje, struktura i vođenje, uvažavanje ili priznavanje
djeteta kao osobe i osnaživanje djeteta. Potrebu za
povezanošću roditelj podržava kroz brižno i toplo
ponašanje, te se kod djeteta uspostavlja temeljno
povjerenje i emotivna sigurnost nasuprot nepovjerenja i
nesigurnosti. Potrebu za autonomijom roditelj podržava
uvažavanjem djeteta kao osobe i osnaživanjem djeteta,
što dovodi do razvoja autonomije nasuprot sumnje i srama,
dok potrebu za kompetentnošću roditelj podržava strukturom
i vođenjem, što dovodi do uspostavljanja inicijativnosti i
usmjerenosti nasuprot pasivnosti, povlačenju i krivnji.
Roditelji, a ne dijete odgovorni su za ono kako se osjećaju
u svojoj roditeljskoj ulozi i za ono što rade i osjećaju s
obzirom na pojedina djetetova ponašanja. Partnerstvo odgojitelja
i roditelja traži veliko povjerenje, izuzetnu otvorenost i
toleranciju, a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu
informacija, a cilj je uvijek dobrobit djeteta. Važno
je pritom ukazati što je odgovornost roditelja, a što
odgojitelja. Dakle, roditelji, budite dobar primjer svojoj djeci
jer djeca uče po modelu, a najvažniji model ste im upravo vi.
Surađujte s odgojno-obrazovnim ustanovama kojima je cilj dobrobit
djeteta.
Ne sramite se potražiti stručnu pomoć kada uvidite da se teško
nosite bilo s djetetovim ponašanjem, teškoćama ili prolazite
teško razdoblje (bilo da se radi o rastavi, bolesti, gubitku).
Biti prisutan. Slušati. Razumjeti. Tješiti. Ne smijemo
omalovažavati neizmjernu vrijednost te uloge koja možda zbog
svoje jednostavnosti ostaje skrivena pored onih koje nas najviše
zaokupljuju: da o djeci skrbimo i odgajamo ih!