Današnji dan se posebno obilježava, a nosi sa sobom određenu težinu i gotovo opipljivu tugu, posebno za one kojima je Vukovar bio i ostao dom
Lidija Jurak od 2011. godine živi u Čakovcu, no
u Vukovaru je rođena te je tamo provela i dio svog
djetinjstva. – Imala sam 5 i pol godina kada je sve počelo.
– rekla nam je i nastavila – Izašla sam s majkom van iz grada i
to otprilike 5 tjedana prije nego je grad pao. 29. rujna nas je
vozač Čazmatransa Slavko Nikolešin, uz ostale
žene i djecu potrpao u autobus te doslovno kroz njive vozio prema
Vinkovcima, Ivankovu, odnosno Starim Mikanovcima. Sve dalje je
dio prošlosti o kojoj pišem.
Aktivno se bavi pisanjem, posebno se posvećuje svemu proživljenom
te nam je poslala svoju priču, ‘Tragovima sumraka’.
Tragovima sumraka
Sigurno će svjetlo nadjačati tamu koju su posijali, zalijevali
gorčinom i njegovali samoživošću. Oni koji su se pobratimili s
najčišćim zlom uzdizali su pehare ukaljane časti. Slomljena je
majka jecala iznad smotuljka u koji nije smjela ni pogledati.
Jedan život je nestao, drugi je prestao, a treći? Treći život
pronašao se u koloni ptica, cvrčaka i krijesnica. Narušenim
osjećajem zdravog razuma podređivao se novi dan. Na tragovima
prošlosti noći su svitale – svaki put drugačije, tamnije,
mračnije i zloslutnije. Svijet se zaustavio na trenutak dovoljno
dugačak da zagrli kaotičnu istinu koja se urezivala u dijelove
ljudskog DNK.
Tama ne može biti dostatna jednog života koji je ostao prkositi
silama gravitacije. Zbog nečega je bilo vrijedno ostati i
opstati. A to nešto = nije tama! Ona uvlači u vrtloge sjena,
utvara i prikaza koje kompulzivno zaklanjaju humanost u koju
zapravo više nitko ni ne vjeruje. Oduvijek je svjetlost bila
jača, nadmoćnija i spektakularnija. Jedan snop svjetlosti
dovoljan je za hologram beskonačnih mogućnosti.
Mogućnost jamči nadu.
Gdje postoji nada tu je stabilno tlo. S vremenom koje prolazi,
djela koja vuku u prošlost promaknut će aktivno prisjećanje na
genocid. Obećanja koja pružaju ruke, pogurat će život trećeg reda
prema puteljcima izbora. Izgubljena duša pronaći će oprost koji
će povezati jedno jučer i dva sutra. Dovoljno snažno za neki
bolji svijet, za tebe i mene. Za nas.