Slavi se u čast rimskog viteza iz pokrajine Savarije, u današnjoj Mađarskoj, koji je bio poznat kao blag i milosrdan čovjek
Blagdan Sv. Martina, zaštitnika vinograda i
vinogradara, jedan je od najželjnije čekanih i najveselijih
blagdana u našim krajevima, zbog stoljetne tradicije da se baš na
taj dan održava ceremonija krštenja mladog vina, koja ne prolazi
bez dobre kapljice i bogate trpeze, piše Večernji list.
Slavi se u čast rimskog viteza iz pokrajine Savarije, u
današnjoj Mađarskoj, koji je bio poznat kao blag i milosrdan
čovjek. Završio je vojnu službu, no zaredio se i godinama
djelovao u samostanu u Galiji, u Poitiersu, nakon čega je izabran
za biskupa Toursa. Posvećen je 370. godine. Pokopan je 11.
studenog 397 godine, što je dan koji se slabi kao njegov
spomendan.
Legenda kaže da je bio veliki ljubitelj vina te vinogradar, što
ga je potaknulo da uvede običaj krštenja mošta. Legenda također
kaže da se protivio tome da postane biskup, pa se pred samim
imenovanjem sakrio među guskama, no one su ga izdale svojim
graktanjem. Tako je postao biskup, dok se u mnogim krajevima na
Sv. Martina i danas tradicionalno jede guska s mlincima.
‘Jesti, piti i veseli biti’ glavni je moto Martinja u većini
hrvatskih krajeva, a posebno se njime ponose u Općini Sveti
Martin na Muri, koja je ove godine od Vlade dobila rješenje ‘o
značenju proslave i obilježavanja blagdana Svetog Martina
biskupa, odnosno Martinja’, čime je, zapravo, proslava dobila
status nematerijalnog kulturnog dobra.
Naime, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, koja gaje narodni
običaj Martina, pa se ‘obični’ ljudi odijevaju u biskupe i
pjesmicama i pošalicama kao biškupi zabavljaju krsteći mošt,
u Svetom Martinu na Muri održava se vjerski običaj u
kojem župnik, ili drugi svećenik, pa i biskup, u vrijeme
Martinja, blagoslivlja mlado vino. Nakon toga ‘narodni biškup
Martin’ obavlja ceremoniju krštenja mošta u vino.
Inače, Martinje se češće slavi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a
Zagorci su od toga napravili pravu malu filozofiju, pa se u
ceremoniji krštenja mošta moraju naći domaćin, stoloravnatelj,
vinotoča, gospon sudac, kumovi mošta te biskup sa svojom
svitom. Ako trebate opravdanje za odlazak na feštu, treba reći da
se u vinu nalaze mnogi vitamini i minerali koji su važni za
organizam.
Kakve veze s Martinjem ima pečena guska?
Martinje je danas blagdan za vrijeme kojega slavimo plodove
zemlje i u većini se krajeva, u skladu s običajima i tradicijom,
za slavlje peče guska, a tijekom slavlja “krsti” mlado
vino. Postoje brojna tumačenja zašto se na blagdan Svetog
Martina priprema pečena guska, a najraširenije je ono prema kojem
su guske svojim glasanjem odale sveca koji se sakrio u njihovu
nastambu pred narodom koji ga je odlučio postaviti na biskupsku
stolicu. U kontinentalnoj Hrvatskoj, uz pečenu gusku priređivali
su se i mlinci, a od iznutrica se kuhala juha, navodi Večernji list.
Još nekoliko zanimljivih činjenica:
– Ime Martin dobio je po bogu Marsu, rimskom bogu rata, odnosno
njegovo ime je umanjenica od tog božanskog imena
– Martinovi roditelji smatrali su kršćanstvo sektom, ali njega je
privlačilo te ga je s vremenom prihvatio. Čak se zaredio za
egzorcista, a biskup je postao 370.godine. – Smatrali su ga
najvećim francuskim biskupom
– Mnogi su ga željeli za zaštitnika jer je kritizirao imućne i
pomagao siromašnima, pa je osim zaštitnika vinara i vinograda,
postao zaštitnikom vojnika, konjanika, gostioničara, liječenih
alkoholičara, hotelijera, gusaka, uzgajivača konja, švicarske
papinske garde i Francuske
– Sveti Martin zaštitnik je i nekih mjesta u Hrvatskoj: Belog
Manastira, Virja i Čepinskih Martinaca
– U narodnom vjerovanju, Martinje označava kraj jeseni i
početak zime jer su svi radovi u poljima gotovi. U Srednjem
vijeku je 11. studeni u cijeloj Europi bio sajamski dan i tad su
završavali mnogi ugovori, vraćali su se dugovi, plaćao porez i
slično.