U Njemačkoj bi ovakvo zemljište na tri hektara u prirodi mogli samo sanjati, kažu
Pitanje za početak – znate li gdje je Lohovec? Ukoliko
niste iz štrigovske fare, vrlo vjerojatno ne znate. I mnogi bi se
stariji Štrigovčani pomučili tražeći ovaj zaselak. Ova skrita
kotlina s pitoresknim padinama nalazi se na području Železne
Gore. Gledano na karti, otprilike na pola puta između Slameka i
Orehovčaka, razumjet će mještani ovaj opis.
I tako, jednog jesenskog dana krajem listopada put nas je nanio
niz lohovski breg do dna lohovske grabe. Potom opet u blagi
uspon, sve do ciglene kuće stare barem stotinu godina. Nalazi se
na divnoj padini, a s druge strane puta debeli hlad pružaju
prastare bukve.
Skroviti kutak kao da je zaboravljen i od Boga i od naroda. Ovdje
nema žive duše, pomislio bi svatko. No u tom trenu ugledali smo
najneobičniji mogući prizor. Dva konja uz obor, među njima
stolić, a za njime, snažan bradati muškarac, a opet nježna glasa,
koji govori u prijenosno računalo i daje nekakve upute na
njemačkom. Ustao je vidjevši nezvanog gosta, došao i pozdravio na
tečnom hrvatskom!
– Dobar dan, ja sam Danijel Stević, a uz mene su
Pablo i Wotan – predstavio je sebe i konje.
‘Kriv’ je Pablo
Nato je prišla i mlada gospođa koja je primirila Pabla i Wotana.
I nju smo upoznali, zove se Selina Angerer. Pa
otkud, kako, zašto, navirala su pitanja, a oni su spremno
odgovorili.
– Došli smo iz njemačkog grada Ulma. Ovo je naš novi dom, kupili
smo tri hektara livade i šume sa starom kućom koju smo počeli
obnavljati – kazali su nam suštinu priče. I to je to, nema velike
tajne. Dok iz naših brijegova mladi bježe, došli ljudi iz Ulma u
Lohovec.
– U Ulmu, nisam mogla konje držati kod kuće. Od malena sam
sanjala da ih imam u dvorištu i da im mogu s prozora ujutro
bacati jabuke i mrkve. Priroda, ptice, ovo je moderan country
stil. Sve je ovo u biti počelo kad smo kupili Pabla – kazala nam
je Selina. Danijel pak je pojasnio što radi za laptopom. Radi.
– Samo da pojasnim, Selina je prava Njemica, a i ja sam rođen
tamo, ali mi je tata Bosanac, a mama Hrvatica. Imam institut za
instrukcije već 12 godina. Radim online s njemačkim studentima i
dajem instrukcije iz matematike, fizike i statistike. Internetski
signal mi je ovdje dobar. Pola dana radim online i onda se
posvećujem kući i farmi – kaže.
Seline pak je socijalna radnica, deset godina radila je s djecom
i mladima u tamošnjem centru.
– Jednom kad sve uredimo i kad krene i naše farmerstvo, u planu
mi je da budemo udomitelji. Nijemci šalju djecu na udomljavanje i
u druge države, a pedagogija i farmerstvo idu zajedno. Ovdje je
idealno, odvojeni smo od svega, od svih utjecaja, a opet blizu
svemu. Možda bude i terapijskog jahanja, ali moram vidjeti kako
će se razviti Pablo i Wotan. Još su mladi i divlji – kaže
Selina.
Igra sudbine
Danijel je u biti stigao pogledati jednu drugu kuću oglašenu na
prodaju. Vozio se krajem i ugledao ovo imanje. Pogledao je na
katastru i doznao da se prodaje kao zemljište. Kuća je za
rušenje, smatralo se.
– Ne, kuća nije za rušenje, samo ju treba stabilizirati. Sredili
smo vodu, toalet, struje ima, zidovi su debeli. Sredit ćemo sve
to. Naši planovi još nisu do kraja definirani. No sad imamo sve
moguće preduvjete na tri hektara. Probat ćemo što više živjeti od
onoga što tu pokrenemo, što god to bilo – kaže, a gospođa dodaje
kako svakako želi kokoši za jaja te možda koze za mlijeko i
sir.
Hihoće se izgovarajući riječ jaja, smiješna joj je. Mi joj
odvraćamo da je gotovo jednaka njemačkoj riječi eier koja se čita
aja – te da je to u biti smiješnije.
Za kraj, kažu nam kako ovakvo imanje u Njemačkoj mogu samo
sanjati. Gotovo ih ni nema za prodaju, čak ni da ponudite silan
novac. Jedina je opcija naslijeđivanje.
S druge strane, mladi ovdje odlaze, napuštaju brijegove. No
Danijel Stević nije nadmen, pošteno kaže: “Gledajte, ne bih ni ja
bio tako hrabar kad ovdje ne bih mogao raditi online i da mi
prihod nije siguran.”
Stoga, sve je jasno. Svjetlo na kraju tunela za štrigovske
brijegove je sustavna informatizacija – kablom, zrakom, optičkim
vodovima – to bi moglo zadržati moderne generacije i dovesti nove
obitelji.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3575