Međimurski zaljubljenici u svemir i članovi Astronomskog društva VEGA Čakovec svoj su pogled uperili u novi izazov – izdavanje časopisa VEGA HORIZONTI
Članovi AD VEGA Dejan Vinković, dr. astrofizike
i Zoran Novak, fotograf i predsjednik društva,
najavljujući prvi broj specijaliziranog časopisa istakli su kako
će između ostalog suradnici u pripremi tema biti i djelatnici
Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode, piše
Međimurska priroda. Ideja za časopis
krenula je od problematike svjetlosnog onečišćenja, kazao je
Novak te nastavio:
– Spoznali smo da su stanovnici Čakovca slabo educirani na temu
svjetlosnog onečišćenja. Postavilo se pitanje na koji način ljude
o tom problemu educirati. Razmišljali smo o predavanjima. Ubrzo
smo shvatili da poruku želimo odaslati mnogo većem broju osoba
negoli bi ih predavanja okupila. Rodila se ideja o časopisu u
kojem bi se kontinuirano pisalo o toj temi.
Svjetlosnom onečišćenju između ostalog pridonose i odviše
osvijetljeni sakralni objekti?
– Većina crkava ima reflektore postavljene na dnu tako da oni
svijetle prema nebu. Prema definiciji današnje ekološke rasvjete
svjetlost bi trebala svijetliti prema dolje u razini horizonta.
Taj problem kod sakralnih objekata počeo se rješavati tako da se
na reflektore postavlja maska. Objekt se skenira, izradi maska u
negativu i postavi na reflektor. Tada on osvjetljava samo fasadu,
a svjetlo sa strane se u velikoj mjeri blokira. To je praksa koja
se u inozemstvu, primjerice u Sloveniji, pokazala učinkovitom, a
što se tiče financija nije odviše skupa. To bi svakako trebalo
primjenjivati i kod nas.
“Međimurje – hotel s 1000 zvjezdica!‟
Ovog ljeta, u kolovozu AD VEGA organizirala je 1. Regionalni
susret astronomskih društava s prekograničnog područja Hrvatske i
Slovenija “Međimurje – hotel s 1000 zvjezdica‟. Unutar programa
održana je u Tehnološko inovacijskom centru Međimurja panel
rasprava na temu “Svjetlosno onečišćenje‟, na kojoj je kao jedan
od govornika bio i Siniša Golub, ravnatelj Međimurske prirode. O
zaključcima rasprave Novak je kazao:
– Na panel raspravi sudjelovale su astronomske udruge
sjeverozapadne Hrvatske te iz Maribora. Osobito su po pitanju
svjetlosnog onečišćenja aktivni mariborski astronomi. Gost je bio
i glavni tajnik Hrvatskog astronomskog saveza Dorian
Božičević. Govorio je o primjerima dobre prakse u
inozemstvu i kod nas te o pravilnicima iz Zakona prema kojima je
definirano da jedinice lokalne samouprave moraju u roku od 12
mjeseci od donošenja pravilnika donijeti akcijski plan zamjene
odnosno modernizacije postojeće javne rasvjete. Naša je želja da
se kroz teme časopisa VEGA HORIZONTI i jedinice lokalne
samouprave osvijeste kako moraju nešto poduzeti za smanjenje
svjetlosnog onečišćenja. Rok za implementaciju akcijskog plana je
čak 12 godina.
Promatranje Sunca u Čakovcu
* Žitelji Međimurja rado zavire u teleskope. Pokazuje to i
odličan odaziv na aktivnosti koje ste provodili nedavno u urbanoj
sredini. Što se promatralo?
– U centru Čakovca u relativno kratkom vremenu organizirali smo
dva promatranja Sunca. Jedno smo organizirali unutar 1.
Regionalnog susreta astronomskih društava s prekograničnog
područja Hrvatske i Slovenije “Međimurje – hotel s 1000
zvjezdica”, a drugo je bilo u suradnji sa Zelenom energetskom
zadrugom koja je predstavljala solarne panele. Ljudi su
oduševljeni kad vide Sunce iz druge perspektive. Imamo jedan
teleskop koji je specijaliziran za promatranje Sunca kroz koji se
fino vide procesi koji se zbivaju na Suncu.
Pola stoljeća star teleskop
Osim pripreme novog časopisa što su još aktualnosti rada
AD VEGA?
– Udruga broji tridesetak članova. Za članstvo u udruzi nije
potrebno nikakvo predznanje. Imamo odličnu suradnju s međimurskim
vrtićima i školama. Tijekom školske godine provodimo aktivnosti u
OŠ Sveti Martin na Muri, OŠ Vratišinec, OŠ Štrigova, Gimnaziji
Josip Štolcer Slavenski i Trećoj OŠ u Čakovcu. Imamo opremu, ali
želja je naravno nabaviti još kvalitetniju opremu kako bi
zainteresiranoj javnosti mogli pokazati što više. Imamo
zvjezdarnicu u Savskoj Vesi. U vlasništvu je Grada Čakovca i mi
upravljamo s njom. Savska Ves je zvjezdarnicu obnovila, ali
problem je teleskop koji je star pedeset godina i one se na njemu
itekako poznaju. Nadamo se da će nam Grad Čakovec pomoći oko
opreme. Za modernizaciju zvjezdarnice trebalo bi oko dvadeset
tisuća eura i svjesni smo da je to velik izdatak, ali on će u
konačnici služiti za edukaciju javnosti.
Gemenidi – spektakli na nebu
Događanja na nebu kod ljudi izazivaju interes, ali i neku
vrstu strahopoštovanja. Što ljudi najčešće opažaju?
– Spektakala na nebu uvijek ima, samo treba imati dobar teleskop
da nešto vidiš (smiješak). No, neke stvari se mogu vidjeti i bez
teleskopa. Recimo Perzeidi su meteorski roj koji je vidljiv
uvijek u kolovozu. Postoje čak i ljepši meteorski rojevi, ali
Perzeidi su vidljivi u ljetno doba kad je vani ugodno toplo, pa
su oni “popularni‟. Geminidi koji su u prosincu, pružaju daleko
veći spektakl. U to doba manje je vedrih noći, a i za astropiknik
na otvorenom u tom dijelu godine mnogo je manje zainteresiranih.
Stoga Gemenidi nisu toliko poznati. Nedavno nam je blizu Zemlje
bila jedna kometa. Uspio sam je fotografirati, a perioda joj je
nekih 430 godina. Kretala se prema Suncu, i kad prođe Sunce, ona
odlazi i vraća se za 400 godina. Nebo je dakle, prepuno
događanja.
Zoran je odmalena svoj pogled usmjerio prema nebeskim
prostranstvima, pa se prisjetio početka:
– Od malih nogu sam u tome. Nekad nije bilo interneta, pa sam u
knjižnici posuđivao knjige o astronomiji i svemiru. Teško je
objasniti odakle ta moja ljubav prema astronomiji. Spletom
okolnosti sam postao fotograf, tako da se više od trideset godina
profesionalno bavim fotografijom. Prirodni tok stvari je bio da
sam se počeo baviti astrofotografijom. Najveći gušt mi je u noći
doći na teren s teleskopom, montirati astronomsku kameru i
fotografirati ono nevidljivo golim okom.
Astrofizika pobijedila matematiku
Astrofizičar Dejan Vinković, dr. kao student otkriva privlačnost
znanosti o nebeskim tijelima i pojavama u svemiru:
– Iako sam u poslovnim vodama, još uvijek radim aktivno i u
znanosti. Imam svoju tvrtku vezanu podatkovne znanosti.
Astronomija mi je prva ljubav. U osnovnoj školi sam išao na
matematička natjecanja, a onda sam se u srednjoj školi prebacio
na fiziku. Krenuo sam studirati fiziku, a astronomiju sam otkrio
na fakultetu i tada me ta znanost osvojila. Prvi dodir su bili
meteori i njihovo promatranje, pa sam slijedom svog interesa i
doktorirao na astrofizici.
Nama laicima značenje astronomije i astrofizike izaziva
osjećaj malenkosti i nedovoljnog poznavanja gradiva. S razlogom,
ili?
– Astronomija je znanost koja se bavi promatranjem neba i
svemirskih fenomena, a astrofizika pridodaje tome i fiziku kojom
pokušavamo objasniti što to zapravo i jest. Od stvaranja svemira,
pa do meteora koji su s nama u atmosferi. Da to nije ništa
egzotično, primjer je moj doktorat. Kad gledamo sa stanovišta
astrofizike tema je bila prijenos zračenja kroz svemirsku
prašinu. Fizika je u biti ista kao kad u prostoriji punoj dima
ništa ne vidite, ali gledanjem kroz infracrvenu kameru sve
vidimo. Moj zadatak je bio prikazati slučaj kad imamo izvor
svjetla, kako ono grije prašinu i kako se ta energija širi kroz
taj oblak prašine. Svemirska prašina je otprilike veličine kao
dim u našem svakodnevnom životu ili čak sitnija od toga. Međutim
jednadžba fizike je ista.
Gužva na nebu
Doktor znanosti Vinković, upozorava na još jedno zagađenje u
svemiru:
– Problem za astronome postaju sateliti. Masovno se lansiraju,
jer se žele uspostaviti mreže satelita za komunikaciju, internet
ili radi promatranja Zemlje. Postoji mreža satelita koja 24 sata
slika čitavu Zemlju. Govorimo o tisućama satelita. Broj satelita
se ekspresno povećava. U međunarodnim institucijama ozbiljno se
prati hoće li doći do problema sudaranja satelita, pri čemu
nastaje mnoštvo krhotina. Tada dolazi do lančane reakcije pri
čemu se čitava orbita oko Zemlje može uništiti. Zato postoje
regulatorna tijela koja daju dozvole za lansiranje satelita.
Nevjerojatno je da dolazimo do te faze gdje moramo ozbiljno
razmišljati o takvoj vrsti posljedica.
Nebeske nepoznanice i velike oči
* U mraku su kod većine ljudi, velike oči, svi to znamo. Stoga
upravo i nebeske nepoznanice često i oduvijek golicaju maštu
Zemljana. Fotograf i astronom Zoran nije dosad zabilježio
neidentificirane leteće objekte:
– Naša udruga postoji od 2010. godine, dakle 13 godina, ali smo
se i prije toga bavili astronomijom. Ni ja niti članovi našeg
društva dosad na nebu nismo primijetili ništa čudno. Bili smo
mnogo na terenu u noćnim satima, i nitko nas nije oteo
(smiješak). Puno sam fotografirao nebo. Naravno da se uvijek na
nebu nađe neka točkica koja čudno svijetli ili se čudno kreće.
Ljudi najčešće rade grešku kad povezuju neke planete s neobičnim
događajima, a to su Venera i Jupiter. To su dva planeta na nebu
koja su izuzetno sjajna, pogotovo ako su blizu Zemlje. Tu su i
sateliti koji su sjajni, ali ne blinkaju kao avioni, pa kod ljudi
izazivaju nedoumicu. Imamo i drugi fenomen vezan za satelite. To
su iridium sateliti, stari komunikacijski sateliti koji imaju
veliku površinu. Kad se reflektira sunčeva svjetlost od njihovih
solarnih panela, dolazi do fenomena koji se zove iridijum
bljesak. Ako imate na mobilnom uređaju aplikaciju za praćenje
satelita, točno će vam za vašu lokaciju pisati kad će se
taj bljesak desiti. Specifičnost tog satelita je to što se on
vidi kao mala sitna točkica na nebu. I odjednom jako zabljesne u
onom trenutku kad se reflektira sunčeva svjetlost direktno prema
vama. Ljudi to često percipiraju na krivi način. Postoji
Međunarodna svemirska postaja (ISS – International Space
Station), ogromna je i ima veliku reflektirajuću površinu. Kad je
u povoljnom kutu prema promatraču, poprilično bliješti. Ona nije
kao iridijum bljesak, ne bljesne, već se vidi čak minutu, dvije,
ovisno na kojoj je visini. Ljudima je to nepoznat fenomen i to
stvara zablude. Treća stvar koja unosi zabunu ljudima su veliki
meteori, odnosno bolidi. Meteor je pojava gdje zapravo čestica
prašine ulijeće u našu atmosferu brzinom primjerice od 15, 20 ili
40, ili čak i više kilometara u sekundi. Dešava se to da ta mala
čestica prašine veličine milimetar zbog te ogromne brzine,
zagrijava laički rečeno atmosferu, i zagrijava trag tog
ionizirajućeg plina kojeg ljudi opaze na nebu. Ljudi u tome mogu
vidjeti vanzemaljce ili neke druge njima nepoznate objekte.
Čuvajmo atmosferu
Je li Zemlja sigurna od nekih astronomskih udara? Prijeti
li nam nešto?
Na kraju razgovora Dejan Vinković dr., primirio je nas obične
Zemljane, pojašnjavajući kako na vidiku nema ozbiljne nebeske
prijetnje:
– To je ozbiljna astronomska tema. Tijekom geološke povijesti
Zemlje vidimo da su se udari u Zemlju dešavali. Tranzicija od
dinosaura prema sisavcima se dogodila prije šezdeset i pet
milijuna godina kad se dogodio golem sudar Zemlje s asteroidom.
Meteori su jedna takva vrsta sudara, i dobro je znati da su oni
milimetarski i centimetarski u prosjeku. Atmosfera nas štiti od
tih sitnih udaraca. Filmovi često krivo prikazuju kako to zapravo
izgleda. Da bi nešto palo na Zemlju, mora biti poprilično veliko.
Primjerice, nešto veličine kombija napravit će ogromnu
eksploziju. Naša atmosfera nas štiti od takvih objekata.
Povremeno ulijeću veći komadi i podsjete nas da mogu biti još
veći. Postoje astronomski projekti koji prate tako velike objekte
i detektiraju nove, mapiraju ih i prate. Veličina asteroida od
sto pedeset metara predstavljaju potencijalnu regionalnu
opasnost. Takav asteroid probio bi se kroz atmosferu i lokalno bi
napravio ogromnu štetu osobito ako bi udario u urbani centar.
Trenutno znamo da tako nečeg nema blizu sigurno nekoliko
stoljeća. Trenutno nema ničeg što bi udarilo u Zemlju, a sve što
je opasno prati se i otkriva se, navodi Međimurska priroda.
Kad Betelgeuse postane Supernova
Zoran Novak za kraj razgovora otkriva što bi na nebu volio
opaziti:
– Bilo bi lijepo za našeg života jednom vidjeti kako zvijezda
eksplodira i pretvara se u Supernovu. Postoji jedna superzvijezda
u sazviježđu Orion, Betelgeuse, koja je na kraju svog životnog
vijeka, i koja je dovoljno masivna da će se pretvoriti u
Supernovu. Velike su špekulacije u znanstvenim krugovima kad će
se to desiti. Hoće li to biti za našeg životnog vijeka ili neće,
ne znamo. Ali unutar sto tisuća godina vrlo vjerojatno. Sve
ostalo su špekulacije od desetak do stotinjak godina da bi se to
moglo dogoditi. To će biti izuzetno lijep spektakl za ljude koji
će moći to vidjeti. Nama je na listi želja, ali bojimo se da nam
se to neće ostvariti (smiješak).
Članovima AD VEGA želimo zvjezdano nebo i vedre noći kako bi
promatrali nebeske spektakle, a svi zainteresirani neka prate
njihov rad na mrežnoj stranici advega.hr ili društvenoj
mreži FB Astronomsko društvo Vega Čakovec gdje će biti
i informacije o časopisu VEGA HORIZONTI.