Ljubav prema pisanoj riječi čakovečki pjesnik Ivan Grahovec ispoljava na razne načine
Iako voli poeziju i najradije se kroz nju izražava, maher je u
haiku poeziji ali i aforizmima, humoreski, satiri. Osim u
pisanju, izvještio se i u raznim digitalnim alatima pa sam
izrađuje i održava internet stranice, administrira društvene
mreže, fotografira, obrađuje fotografije, a ne zazire ni od video
produkcije. Novi mu je hobi karikatura, ali tu je kaže apsolutni
početnik što će, kaže u šali, vjerojatno i ostati.
– Privlači me sve to što je šaljivo, humor, humoreske, sve to
spada pod aforizam. Pisao sam to i prije prateći društvene
događaje, aforizme kao osvrt na neke stvari, događaje i puno se
toga se toga nakupilo. Onda mi je potpredsjednik Društva aforista
Hrvatske Dražen Jergović nakon što je vidio moje radove,
predložio da da budem njihov član. Uz to, već sam imao napisanih
preko 300 aforizama što me ponukalo da izdam knjigu. Napisao sam
ih još nekoliko i tako je iz tiska izašla knjiga “Aforizmi bez
celofana” s ukupno 550 aforizama, otkriva
Grahovec.
Satirički list “Apolon”
Osim vlastitih izdanja, a iza sebe ima ukupno osam knjiga,
Grahovec objavljuje u zbornicima i listovima, poput onog Udruga
humorista, aforista i karikaturista “Uh!Aha”. Zanimao se
koji listovi sličnih interesa postoje na širem području, od
Hrvatske, preko Srbije, Makedonije, pa je vidjevši ponudu
pokrenuo vlastito digitalno izdanje. Tako je nastao humorističko
satirički e-časopis “Apolon”.
– To je elektronski list jer je za tiskano izdanje potrebno puno
novaca. Jedan broj sam probno otisnuo i lijepo izgleda. List sam
pokrenuo krajem prošle godine i ujedno ga i uređujem.
Uputio sam javni poziv autorima i javili su se karikaturisti iz
cijeloga svijeta, od Hrvatske, Srbije, Makedonije. List izlazi
svaka tri mjeseca i u njemu se objavljuju aforizmi, karikature,
razne pošalice, osmislice, sve što ljude može nasmijati i što na
obrnuti način prikazuje zbilju.
Politika kao inspiracija
Smatra da inspiracije za taj oblik stvaralaštva nikada ne
nedostaje.
– Najviše me inspiriraju društvena događanja i politika, a što
puno pisaca izbjegava, te političke vode. Boje se, no ne znam
čega. Ako komentiram nešto što je istina u vidu aforizma, a to je
i Shakespeare radio, ismijavao je kralja u svojima komadima jer
ovako nije smio reći istinu. I nikome ništa. Tako ja napišem
aforizam potaknut istinitim događajem, onime što se dogodilo,
ništa nije izmišljeno niti koga vrijeđam, rezonira Grahovec. Kaže
da mu je drago kad može nekoga aforizmom potaknuti na
razmišljanje o našoj zbilji.
– Na primjer kad netko ide glasat onda gleda tko mu se dopada,
tko je iz njegovog sela ili tako nešto, a ne gleda njegov program
ili njega kakav je čovjek, ispunjava li ono što je obećao.
Otkriva da mu se, doduše rijetko, ali dogodilo i to da je bio
neshvaćen. No to je dio procesa.
– Dogodi se da neki aforizam ne razumije jedan čitatelj no ne
trudim se objasniti. Naime, aforizmi se ne objašnjavaju. Ako
netko razumije razumije, ako ne, ne možeš to objasniti, smatra
Grahovec i otkriva što je za njega dobra satira.
– Dobra satira nastane kad imaš dobar povod. Recimo neki
političar izjavi nešto i ti se iz toga možeš narugati, našaliti u
formi aforizm, pojašnjava Grahovec. Na kraju krajeva smijeh je
kažu, najbolji lijek. 
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3570