Šenkovečki ribnjak, vodenu oazu nadomak naselja, za svoj dom izabrao je par labudova, ptica koje simboliziraju ljubav, čistoću i ljepotu
Ove veličanstvene ptice ukras su ribnjaka i izazivaju divljenje
tamošnjih šetača, rekreativaca i običnih prolaznika željnih malo
mira i opuštanja u prirodi. Zaljubljeni labudovi ovog proljeća
proširili su svoju obitelj. Četvero mladih, pomno čuvanih od
strane ponosnih roditelja upotpunilo je idiličnu sliku ribnjaka.
Perje na obali
Ali, kako bi to rekli zlobnici: sve što je lijepo kratko traje.
Problemi su počeli ljetos, kada je Međimurska priroda – Javna
ustanova za zaštitu prirode primila dojavu zabrinutih građana
koji su svjedočili nemilom događaju na ribnjaku u Šenkovcu.
Naime, ljudi često svoje pse ne drže na povodcu čak ni u naselju,
pa onda nije ništa čudno da se, kao u ovom konkretnom slučaju, u
prisustvu svojeg vlasnika, pas slobodno kretao u prirodi. Kao i
druge životinje, i pas ima svoje nagone i reagira po instinktu,
pa je tako, po pričanju očevidaca, nasrnuo na odraslog labuda
koji se zatekao na obali i nanio mu smrtonosne ozljede.
Još uvijek nam nije poznato kakva je sudbina zadesila ovog
labuda. Osim iščupanog perja uz ribnjak pronađenog od strane
čuvara prirode dan nakon napada, primili smo i poziv nekoliko
dana kasnije da je labud s ozljedom krila pronađen živ u grmlju
nedaleko ribnjaka i vraćen u njega.
Ta informacija nije potvrđena pri našem obilasku terena. Ranjeni
labud nažalost nije pronađen, već je prisutan bio samo ostatak
labuđe obitelji – jedan roditelj sa četvero mladih
labudića (troje sivih i jednim bijelim čija je obojenost prava
rijetkost među mladuncima labudova!).
Opasna hrana
Početkom rujna nastavljaju se problemi sa šenkovečkim labudovima.
Stigla je dojava da je na glavi, odnosno vratu jedne ptice
vidljiv ribički najlon, tj. flaks, na kojem se vjerojatno nalazi
i udica. Nažalost, ispostavilo se da je informacija točna.
Procjena da je situacija u kojoj se labud nalazio itekako
ozbiljna donesena je našim dolaskom i pogledom kroz dalekozor.
Na ribnjaku, točnije uz njegovu obalu, uočena su samo dva labuda,
sivi i bijeli, oba ovogodišnja mlada, veličinom već nalik
odraslima. Jedan od njih, onaj bijeli, stajao je na obali s
vidljivom ranom na vratu. Pošto se nalazio uz sam rub ribnjaka, a
bilo ga je potrebno uhvatiti i izbliza vidjeti razmjere ozljede,
prionuli smo imitiranju bacanja hrane na tlo pokušavši ga
namamiti da se što više udalji od vode. Upornost nam se isplatila
tek nakon nekoliko minuta. Tada je glad kod labuda očito
nadjačala nepovjerenje spram nama i natjerala ga na par koraka
koji će mu (možda) spasiti život.
Razmjeri viđenih ozljeda bili su užasni. Ptica je, da se domogne
hrane, progutala mamac koji je očito bio namijenjen ribama.
Pritom je jedna udica s mamcem zapela otprilike na polovini
duljine jednjaka, a druga se, vezana zajedničkim najlonom, zarila
u meso na spoju gornjeg i donjeg dijela kljuna. Udica je pod
naporom gutanja probila i razderala jednjak s unutarnje strane,
dok je istodobno zapetljani najlon u njemu onemogućio prolazak
hrane.
Tako je labud doslovno imao rupu na vratu, i to u duljini od oko
7-8 centimetara, iz koje mu je ispadala hrana. I kao da to sve
nije bilo dovoljno, u ovo ljetno doba otvorenu ranu brzo
okupiraju muhe, pa je već bila nastanjena crvima.
Labud na operacijskom stolu
Usprkos malim šansama za preživljavanje, odlučili smo pomoći
nesretnoj životinji. Odmah na licu mjesta iz jednjaka je izvađen
smotuljak nakupljene hrane zajedno s zapetljanim najlonom koji je
prerezan a dvije udice koje je povezivao pažljivo su otkačene.
Odstranjen je i dio crva koji su se već počeli hraniti odumrlim
dijelovima tkiva. Nakon što smo iscrpili sve mogućnosti daljnje
pomoći, logičnim slijedom, kontaktirana je veterinarska služba u
Čakovcu.
Ptica je smještena u transportnu kutiju te dopremljena u
ambulantu za male životinje. Kod dežurnog veterinarskog tima,
koji je bio nemalo iznenađen nesvakidašnjim pacijentom, tretirani
smo kao hitan slučaj. Nakon početne prognoze o minimalnoj šansi
za preživljavanje koja nas je malo obeshrabrila, veterinar je
prionuo poslu. Ptici je rana očišćena i dezinficirana, a potom i
zatvorena s nekoliko šavova.
Nakon injekcija otpuštena nam je na daljnju skrb. Ujutro nakon
zahvata bila u jako lošem stanju, nemoćna čak i glavu držati
uspravno duže vrijeme. Posljedica je to i gladi, s obzirom da je
prethodnih dana na ribnjaku uzaludno pokušavala jesti.
Protekom približno desetak dana oporavka, tijekom kojih je labudu
raznovrsna hrana konačno završavala na željenom odredištu,
primjetno je ojačao i dobio na kondiciji. Usprkos tome, dugoročna
prognoza oporavka labuda je nažalost i dalje neizvjesna. Iako
većina prišivenog tkiva vrata zarasta, ono odumrlo propada i time
nanovo otvara ranu.
Ostatak članka pročitajte ovdje.