Umijeće izrade uporabnih predmeta od komušine na području Međimurja je 18. nematerijalno dobro na području Međimurja upisano u Registar kulturnih dobara RH
“Umijeće izrade uporabnih predmeta od komušine na području
Međimurja” upisano je službeno u Registar kulturnih dobara RH kao
nematerijalno dobro pod registarskim brojem Z-7560. Prijavu za
zaštitu umijeća je izradio i podnio LAG Međimurski doli i bregi
još početkom ožujka 2021. godine. Ceker je ovim putem, uz sve
ostale uporabne predmete od komušine, time dobio zasluženo
priznanje!
Umijeće izrade uporabnih predmeta od komušine na području
Međimurja je 18. nematerijalno dobro na području Međimurja
upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske sa
statusom trajne zaštite.
U petak, 17. lipnja je na terasi caffe bara “Bedem” u Starom
gradu u Čakovcu održana konferencija za medije kako bi se javno
obznanila, svim Međimurcima, ova draga vijest. Konferenciju su
zajednički održali LAG Međimurski doli i bregi, Međimurska
županija, Turistička zajednica Međimurske županije, Muzej
Međimurja Čakovec i Općina Nedelišće.
O cekerima su, svaki iz svog aspekta govorili međimurski
župan Matija Posavec, predsjednica LAG-a
Sanja Krištofić, ravnateljica Muzeja Međimurja
Maša Hrustek Sobočan, direktor TZMŽ
Rudi Grula i načelnik Općine
Nedelišće Nikola Novak.
Cekeri su se redovito izrađivali u večernjim satima kad su se
grupe pletačica iz susjedstva skupile. Uz rad se razgovaralo,
pjevalo, poučavalo mlađe o svim aspektima života pa i izradi
cekera.
Prenošenjem umijeća izrade predmeta od komušine čuvaju se i
jezični izrazi koji se polako gube; “luščije” za komušinu,
“luščara” za posao spremanja kukuruza, “kolci” i “bobice” za
osnovne oblike formiranja komušine, “žveplanje” za proces
sumporenja, odnosno izbjeljivanja cekera te “cekar” kao jezičini
kuriozitet u mjestima Črečan, Dunjkovec, Gornji Hrašćan, Macinec,
Nedelišće, Pretetinec i Pušćine.
Ovo umijeće do danas su očuvali nositelji vještina, odnosno, u
ovom slučaju, nositeljice. To su pletačice koje i danas izrađuju
cekere (ili cekare) i maštovito ih ukrašavaju, ali i prenose ovo
dragocjeno znanje na nove generacije.
Svoje mjesto cekeri su našli i u stalnom postavu muzeja
nematerijalne baštine “Riznica Međimurja” čak i godinu dana prije
nego što su ušli na listu.