Nogometni klubovi našli su se u začaranom krugu i jedva spajaju kraj s krajem, smatra preloški poduzetnik i sportski entuzijast
Počela je nova sezona međimurskog nogometa, ali ovaj put bez
jednog poznatog kluba. Galeb više ne leti! Mnoge je iznenadilo
odustajanje poznatog kluba iz Oporovca od natjecanja.
Još prije dvije godine nastupali su u četvrtoj hrvatskoj
ligi.
Odgovor na pitanje što se dogodilo potražili smo, a gdje drugdje,
kod Damira Dominića poznatog i pod nadimkom Kum.
Čak je 25 godina vodio Galeb, a isto toliko je predsjednik
Mjesnog odbora Oporovca. Karijeru nogometnog vratara proveo je u
samo dvije sredine – u Donjem Kraljevcu i naravno Oporovcu, gdje
je objesio kopačke o klin u dobi od 42 godine.
– Galeb i dalje postoji kao udruga. No trenutno nemamo
prijavljenu ekipu za nastup u Prvoj međimurskoj ligi. Izvršni
odbor kluba odlučio je da ne možemo više pratiti taj ritam
zadovoljavanja potreba igrača. Njihovi su se zahtjevi enormno
povećali. Nerealno je što traže za igranje u amaterskim ligama.
Podravci nas pitaju što radimo u Međimurju, da su oni bez igrača
jer se tu plaća – započeo je Dominić slojevitu priču dok hodamo
pustim igralištem i ulazimo u klupsku zgradu.
Tišina je, nema nikoga, a na zidu stare fotografije iz slavnih
dana Galeba. Ovdje su ponikli nogometnoj javnosti poznati Denis
Golubić, Davor Balent, kao i njegov sin Luka Dominić koji je u
prvoj mađarskoj ligi branio boje Kapošvara.
Izgubljena svrha igranja
– Svrha nogometa trebalo bi biti igranje domaćih igrača na
uređenim terenima, u što boljim uvjetima, kako bi mladi ostali
nakon juniorskog staža. Igrati bi se trebalo zbog druženja i za
opremu, čiju sam nabavku uvijek potencirao. Ali danas igračima
nikad dosta. Još niti ništa ne odigraju, a već žele i trebaju
svašta. Neki klubovi nisu smjeli napraviti to što su napravili.
Previše su platili igrače i svima digli cijenu. Počelo je s
Čukovcem, a danas je prilično takvih klubova – priča nam te kaže
da uskoro kreće uređenje terena u Oporovcu.
Dominića pitamo je li to sve čime je nezadovoljan.
– Nisam zadovoljan radom Međimurskog nogometnog saveza. Liga je
postala preskupa i sve je to začarani krug. Plaća se toliko toga,
od kotizacije za igranje lige, preko članarina igrača,
brisovnica, licenci za predstavnika ekipe, trenera i
fizioterapeuta pa sve do kazni za nedolazak trenera ili
predstavnika kluba, nesjedenje na klupi, akumulirane kartone,
nesnimanje utakmice… A što daje savez? Lopte i kamere. Mi smo
kamere već imali, a četvrtu ligu igrali smo loptama za 100 eura.
Sad se dobivaju mnogo jeftinije, četiri lopte za igru godišnje, a
klub sam kupuje lopte za trening, negoduje naš sugovornik.
Mnogi klubovi, napominje, tako jedva spajaju kraj s krajem. U
Galebu su agoniju odlučili prekinuti danas, a već sutra napravit
će, smatra, to i drugi. Znamo da nam želi reći još toga, a opet
ne želi pretjerati…
Klubovi su na izdisaju
– Savez vodi svoju politiku, ali mislim da bi mogli bolje. Prvo
smo govorili da nemamo prvoligaša, a koji je danas najviši rang u
kojem igramo? Bilo je mnogo obećanja, da će infrastruktura biti
uređena i da će klubovi napredovati i igrati drugi rang. Gdje su
ti ljudi sad, jesu li bili u NK Međimurju? Jesu li obišli i druge
i pitali što im treba za preživjeti? Svi su na izdisaju. A
Premier liga ima ime kao da je engleska, a ne županijska.
Prevelik je raskorak između nje i Treće sjever. Imali smo ligu s
Varaždincima, a kud će sad ispasti Međimurje? – dosljedno stoji
kod određenih stavova na kojima su se lomila koplja kad je
mijenjano vodstvo MNS-a.
Inače, u dva je mandata bio skupštinar HNS-a i član njegovih
komisija te tri puta dopredsjednik MNS-a. Uvijek se smatralo da
je on “igrač iz sjene” kad je MNS vodio Mato Kljajić. Na to se
nasmije i kaže da je uvijek za sve kriv pa čak i, primjerice, kad
u Kotoribi nema vode…
Imućan, ali dežurni krivac
– Danas sam još samo član Galeba. Nisam se kandidirao za ništa.
Malo je tu i zdravlje, malo su godine – kaže.
Dobro je znano i da je, ruku na srce, Galeb desetljećima letio na
njegov pogon. Vlasnik je špediterske tvrtke i kavane u Prelogu,
nije tajna da je imućan.
– Ni supruga ne zna koliko sam dao kao glavni sponzor. Ja znam,
bilo bi to za jednu ulicu Oporovca. To je ljubav, tako sam htio.
I dalje bih mogao, ali to više nije dovoljno. A nema mi smisla
povećavati, jer da je barem za naše dečke. No naši su ili otišli
jer traže previše ili su se ostavili nogometa. Takmičiti se
moraju igrači, a ne novci. Mogu ja naći ulagača da odemo do
druge hrvatske lige. Ali što sam napravio? Uništio sam Galeba
dovedenim igračima – kaže.
Na malu provokaciju nije li i Galeb pretjerao kad je pred dvije
godine poletio u četvrtu ligu, odgovara ovako: “Nije točno, kao
malo selo imali smo više od polovice domaćih igrača. A i oni
izvana, poput Matije Meznarića iz Hrženice koji je tu igrao osam
godina, su već bili domaći dečki.”
Dobro, a zašto uređuju teren pitamo ga…
– Nemamo seniore, ali imamo mlade kategorije. Galeb je član Škole
nogometa Mladost Komet iz Preloga. Uskoro na Mladosti kreće
postavljanje umjetne trave na pomoćni teren. Za to vrijeme mladi
će trenirati i igrati u Oporovcu. Grad nam je pružio dobre
uvjete, imamo navodnjavanje, rasvjetu, travu, klupe, kućice, sve
novo – otkriva nam kako nogomet u Oporovcu i dalje živi. U
preloškoj školi nogometa je osam kategorija i trenira 150-ak
djece.
Ovo je zalog za budućnost i ne treba biti veliki prorok pa
najaviti da će se Galeb jednoga dana vratiti sa seniorskom
ekipom. No neke stvari prije toga treba izvesti načistac…
– Vidjet ćemo, jer nema više mnogo takvih koji su poput mene
spremni davati unedogled – poručuje za kraj.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3566