Gusti Draksar iz Novakovca, pravim imenom Augustin Petrović koji je preminuo prije dva mjeseca, ostavio nam je otpjevane pjesme njegovim glasom koje će živjeti zauvijek
Gusti je bio osjećajan, jednostavan, rekli bi pravi domaći čovek,
društven, pristupačan, čovjek iz naroda, neizmjerno ponosan na
svoju obitelj i zavičaj. Po ničemu nije pokazivao da je on prava
umjetnička glazbena duša i veličina, da je on napravio nešto tako
veliko za međimursku kulturu i glazbu i za sve one koji vole tu
glazbu, da je za sobom ostavio otpjevane pjesme, posebno stare
međimurske pjesme, koje su prepoznate u Međimurju, širom Lijepe
naše i cijeloga svijeta kao prepoznatljivost Međimurja. Kad netko
sluša njegove pjesme možemo reći: “Evo, to je Međimurje.”
Veli se da je umjetnost u glazbi ono nešto dok slušamo neku
melodiju i osjećamo trnce, kada nam oko zasuzi ili kada
jednostavno ta glazba pobudi emocije i doživljaj kod onoga koji
to sluša, a stare međimurske pjesme koje nam je
Gusti otpjevao od Mura, Mura globoka si voda ti, Sedi si
kraj mene stari moj pajdaš, ili Zaigrajte meni vuni na križoju,
Šest let mi je minulo ili do pjesme kojom je opjevano Dekanovsko
grobiće, su baš to, umjetnost v pravom opisu.
U svaku tu pjesmu osim neponovljivoga glasa, Gusti je dao i
emociju koju su “obični” ljudi, a i najveći etno glazbeni znalci
u Hrvatskoj i šire prepoznali kao nešto što je baš pravo
međimursko.
U načinu njegove interpretacije naših međimurskih pjesama
se baš osjeća ljubav, patnja, bol, tuga, ljepota, život
međimurskoga čovjeka kroz vremena. Čuje se Gustijeva lakoća
prenošenja glazbene ljepote i emocije…Uh, kako je to moćno
i strastveno otpjevano…
Pjesme s Gustijevim glasom će se zauvijek slušati na medijima
širom svijeta i zauvijek će biti zapisane u povijesti
međimurske glazbe. I to je bogatstvo koje je neprocjenjivo i
kulturna baština na koju svi Međimurci moramo biti ponosni.
Gusti je mjesec i pol dana prije smrti izrazio želju da u studiju
otpjeva još jednu međimursku pjesmu. Nažalost bolest je bila brža
i jača… Njegovi prijatelji glazbenici, na čelu s
Krunoslavom Kamenićem snimili su pjesmu
“Spominek”, Gustiju u spomen.
Pjesma je snimljena, a njegovu dionicu u studiju otpjevao je
njegov mlađi sin Pepi (Stjepan Petrović).Vjerujemo da ju Gusti
negdje iz prikrajka sluša i čuje, iako svima nama u njoj fali
samo njegov glas i taj osebujni izričaj, svojstven samo njemu.
Ovim se putem zahvaljujemo svim dragim prijateljima glazbenicima
na njihovom doprinosu kod snimanja pjesme “SPOMINEK” jer bez njih
nikako ova pjesma ne bi bila ista u glazbenom smislu.
Posebna zahvala prijateljima Vjekoslavu
Magdaleniću te Marku Lajtmanu što su
nam omogućili da uz njihovu stručnu pomoć u njihovim studijima
“Virtual Sound ” i “Jazbina”, snimimo ovaj glazbeni uradak.
Pjesma: SPOMINEK
Tekst i glazba: Krunoslav Kamenić
Pjevaju: Kruno Kamenić i Pepi Draksar
Prateći vokali: Vjekoslav Magdalenić, Marko Lajtman, Kruno
Kamenić
Klarinet: Ladislav Varga
Violina: Tomislav Vrabac
Harmonika: Dejan Mošmondor
Cimbal: Josip Brdar
Bandisti: Krilnice i trube:Vjeran Vidović,Antun Šardi,Mario
Kovačev,Antonio Baranašić,Krunoslav Kamenić
Tenor: Antun Sokač
Tenor Sax: Josip Posavec,Kristijan Zorković
Trombon: Danijel Čok,Danijel Požgaj
Tuba: Matija Sokač
Snimatelji : Marko Lajtman,Vjekoslav Magdalenić
Aranžmani: Danijel Požgaj, Vjekoslav Magdalenić
Mix i master: Vjekoslav Magdalenić – Virtual Sound
Youtube link: https://www.youtube.com/watch?v=gOQHTllT4TA