Nagradu je dodijelila Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode te mu je uručena u subotu 29. srpnja unutar programa 3. Kampa mladi čuvari prirode
Obrazloženje uz nagradu glasi:
Rudolf Rajf iz Podturna agilni je predsjednik
Zaštitarsko-ekološke udruge Čaplja. Potiče članove Udruge na
suradnju s Međimurskom prirodom kroz aktivnosti i sudjelovanje na
Hodnji uz Muru, Eko-kotliću na Trgu Međimurske prirode i dr. Kao
šumar, profesionalno i u slobodno vrijeme brine o prirodi i
šumskim staništima Međimurja.
Uspješno je završio trening za prepoznavanje ptica za područje
sjeverozapadne Hrvatske koji su organizirale Međimurska priroda i
Udruga BIOM.
Kao vijećnik Općine Podturen aktivno progovara i brine o
ekološkoj problematici na području Općine, zalaže se za očuvanje
ugroženih staništa kao što su tršćaci te svojom strašću prema
prirodi dugi niz godina značajno doprinosi procesima zaštite
prirode u Međimurskoj županiji.
Rudi, kako ga većina zove, senzibilitet prema profesiji vezanoj
uz prirodi prepoznao je već u ranoj dobi.
– Imao sam deset ili jedanaest godina kad sam sudjelovao na
prirodoslovnoj radionici, nešto slično kako se sada organizira i
na Matulovu gruntu. Rodom sam iz Murskog Središća, moj profesor
biologije napravio je akciju sadnju topola uz smetlište.
Kazao je: – Djeco, hajdemo na smetlište, posadit ćemo topole, one
će izrasti, a mi ćemo ih malo zaštiti i brinuti o njima. Naravno
da sam se bez mnogo razmišljanja priključio toj radionici i
nekako me nakon toga sve što je vezano uz prirodu sve više
privlačilo, iako nitko od moje obitelji nije bio profesijom bio
vezan uz prirodu.
Znanje i iskustvo prenijeti mladima
Gdje ste nastavili školovanje i zaposlili se?
– Saznao sam da u Karlovcu postoji Šumarska škola, predao sam
papire, prošao prijemni ispit i upisao se. Otada se intenzivno
družim s prirodom, a sad ima više od trideset godina kako sam
šumar u šumariji Hrvatskih šuma, Šumarije Čakovec. Praktički
drugi dan kad sam završio šumarsku školu, zaposlio sam se, jer je
bila iskazana potreba za lugarom i poslovođom. Tijekom svog
dosadašnjeg radnog vijeka prošao sam Hrvatsku kako se to kaže
“uzduž i poprijeko”. Slavonija, Gorski kotar, Dalmacija, Lika…naš
posao šumara je takav. Kad bih ponovo mogao birati zanimanje,
ponovo bi to izabrao. Iako, na samim počecima kad sam vidio i čuo
starije šumare kako oni raspoznaju vrste drveća, biljke,
životinje, …pomislio sam: – Kad ću i ja to sve znati i naučiti.
Sada, nakon toliko godina radnog staža, imam to znanje i drago mi
je da ga mogu prenijeti na mlade.
Značaj ptica
Slobodno vrijeme također koristite za ekološki aktivizam?
– Već deset godina sam predsjednik Zaštitarsko-ekološke udruge
Čaplja u Podturnu. Udruga djeluje dvadeset godina. Kad sam došao
u udrugu u njoj su već bili okupljeni entuzijasti, koji su se
udružili kako bi štitili rijeku Muru, jer je započela
devastacija. Ja sam kao šumar i osoba od iskustva, pokrenuo s
članovima još dodatnih aktivnosti. Složili smo malu eko- kućicu
gdje se okupljamo, pa obilježavamo Dan planeta Zemlje, Svjetski
dan močvarnih staništa i slično. Organiziramo akcije
prezentacije, tribine, radionice i slično. Evo, upravo i 14.
kolovoza ove godine ćemo imati radionicu s djecom.
– Farbat ćemo kućice za ptice i postavljati ih te djeci
približiti značaj ptica. I na ovim radionicama koje su
organizirana na Matulovu gruntu vjerujem da su djeca mnogo
naučila. Treba djecu naučiti da se kreću po prirodi, jer su
previše uz mobitele i računala. A kad se uđe u šumu, to je novi
svijet, nove situacije, novi stvarni doživljaji, koji su na
mobitelu samo fikcija. U prirodi u svim godišnjim dobima ima
uvijek nešto novo i drugačije. Djeci je to uvijek interesantno,
samo ih treba usmjeriti i potaknuti prema istraživanju prirode.
Osim djece, učimo i mi stariji. Evo, i vi ste krenuli izbrusiti
svoja znanja na treningu prepoznavanja ptica. Edukacija je bitna,
zar ne?
– Jest da sam već malo u godinama, ali uvijek se rado odazovem na
edukacije. Znanje nikad ne škodi, samo može koristiti. Ako meni
koristi, i ako ja to znanje mogu dalje proslijediti i nekoga
poučiti, meni je to najveće zadovoljstvo. Imam unuku od četiri
godine, nadam se da ako već neće biti šumarka, barem da bude
zaštitarka prirode. Upravo njoj, i mladima želim prenijeti svoje
znanje, iskustvo i sve ono novo što iz dana u dan spoznajem.
Šume u Međimurju
Kakvo je stanje šuma u Međimurju?
– Što se tiče zdravstvenog stanja šuma u Međimurju stanje je u
nekim područjima alarmantno. Stabla su počela obolijevati.
Posebice vrste koje su unesene u Međimurje i koje nisu bili
autohtone. Primjerice smreka i bor. Invazivne vrste kao što su
bagrem također su počele obolijevati. Najviše me muči prekomjerna
sječa, ne samo u hrvatskim šumama već kod svih šumoposjednika. U
zadnjih pet, šest godina opaža se prekomjerna sječa kvalitetne
mase, prije svega govorim tu o hrastu, bukvi, trešnji, jasenu…
Gotovo nitko ne razmišlja da hrastu treba tristo godina da
izraste. I onda kad ga netko sruši od njega naprave primjerice
čačkalice, ili ga se koriste kao ogrjev. Drugi problem je što se
sijeku stabla koja još nisu za sječu, ili pak obrnuto, ne
sijeku se ona stabla koja se trebaju sječi. Treba raditi kao što
se kaže probir, odnosno sječi bolesna, nevaljana i zakržljala
stabla.
– Stanje u prirodi, u šumama moramo uravnotežiti, onda će nam
svima biti bolje. Prije dva, tri mjeseca sam se šokirao kad sam
čuo da jedna bioenergana koji troši drvo za proizvodnju struje,
na dan potroši petsto kubika drveta, a radi 365 dana. To je
potrošnja jedne takve bioenergane, a u Hrvatskoj ih ima 24. Kao
šumar sam se zapitao odakle to drvo?…Sječe se previše, mada neki
kažu nedovoljno. Ne sječe se ono gdje bi se moralo: bolesna i
nepristupačna stabla. Nažalost zadire se na području gdje je
lakši prolazak i dolazak za strojeve i ljude, i onda se na kraju
devastiraju šume. Mada, s druge pak strane, mi Hrvatske šume
sadimo stabla. Međutim kao što sam rekao hrastu treba 300 godina
da izraste, politika države čini svoje.
Tršćaci – ugrožena staništa
Prepoznati kao zaštitar i drugih ugroženih staništa kao što su
primjerice tršćaci u Podturnu?
– Tršćaci, trstika i močvarna područja značajni su, prije svega
filter za našu vodu. Dom za živi svijet, ptice, životinje. Kao
šumar dužan sam da sprječavam devastaciju i uništavanje tih
staništa. U Podturnu sam već 30 i nešto godina, i borim se s
požarima i paljenjem tršćaka. Do paljenja dolazi zbog nehata,
neznanja i čiste obijesti. Kada se to dogodi, teško je tada
ugasiti požar. Na morskim požarištima se nažalost najbolje vidi
što znači jedna iskrica. Slično je s tršćacima. Tršćak kad se
zapali, ne možeš ga ugasiti. Ne ponašamo se racionalno niti s
vodom. Promatrao sam nedavno čovjeka koji je prao tlakovce pitkom
vodom. Rekao sam mu: – Gospon dragi, s tom vodom koju ste sad
potrošili napojilo bi se, karikiram, pola Afrike.
Voljeti prirodu, znači živjeti
Na 3. Kampu mladi čuvari prirode uputili ste poučne riječi djeci
i mladima. Što ste im kazali?
– Prije svega ističem kako mi je čast što ste me ove godine
proglasili zaštitarom godine. Mladima samo jedno želim poručiti,
u smislu što je nekad jedan poglavica i Indijanac rekao. Mi nismo
posudili ili naslijedili prirodu od naših djedova i baka, nego
smo je samo posudili od naših potomaka. Tu misao, neka djeca
zadrže kad budu u godinama kao što smo sada mi. Jer, voljeti
prirodu, znači živjeti. Ako ne živimo u skladu s prirodom nećemo
ni mi živjeti. Gledam ova prekrasna stabla, da nema njih, ne bi
mi danas disali.