Humana Nova iz Čakovca ima 40-ak zaposlenih, a većina su osobe s invaliditetom. Oni su dokaz da se sve može
Dino Višnjić (25), sa svojih 48 kilograma, podigao je utege od 65 kila i osvojio titulu prvaka Hrvatske u powerlifting disciplini bench press. Disciplina je to podizanja utega s klupe. Dino ima cerebralnu paralizu, prvak je u natjecanju osoba s invaliditetom, a uskoro će položiti i vozački ispit. On širokim osmjehom osvaja na prvu, a njegova priča pokazuje što ljudi velike volje i snažna duha mogu napraviti.
“Sport me naučio disciplini i požrtvovnosti te da za sve treba rad. Kad nešto volite, to nije žrtva nego je bitno uživati u procesu, a onda rezultat dođe sam od sebe”, govorio nadahnuto.
Sugovornik će spontano raširiti osmjeh dok s njim razgovara, jer on je naprosto eksplozija dobrih emocija, vedrine i baš jake želje dokazivanja da se ‘može’.
Upoznali smo ga u Humani Novoj u Čakovcu u kojoj je, među 40-ak zaposlenih, većina osoba s invaliditetom. Oni imaju cerebralne paralize, multiplu sklerozu, slabovidni i slijepi su, gluhonijemi…
Tu rade i samohrane majke, ljudi pred mirovinu, ukratko, teško zaposlivi ljudi. Humana Nova ima mjesta za njih i s njima osvaja svijet i to doslovno jer surađuju s velikima – PWC, Erste bankom te Zagrebačkom bankom, Deloitteom, Carlsbergom, Jadranskim galenskim laboratorijem, A1, Ikeam, Decathlon, Belupom…
Pa i za Zagreb su sašili najveću hrvatsku zastavu, onu koja vijori kraj spomenika Franji Tuđmanu na Aveniji Većeslava Holjevca, od starih odijela radnika Ikee rade nove torbe, Decathlon je suradnju s njima proglasio najboljim održivim modelom suradnje na razini svijeta, a od njihovih će komada isparane odjeće ili šatora skrojiti nešto novo.
A žive li od državnih dotacija, pomoći? Lani su državi uplatili 1,2 milijuna poreza i doprinosa, znatno više nego su dobili poticaja, prije svega za zapošljavanje teško zaposlivih ljudi. Od jedne uložene kune, oni naprave šest, a u dvije godine korone izvoz su povećali za četiri puta. A što rade za velike tvrtke? Platnene vrećice, majice, dukserice, radna odijela, kute, zastave, prigodne poklone.
Gotovo nema dječjeg vrtića u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i šire, u kojem odgajateljice ne nose njihove kutice, potvrđuje nam to i Dino. On radi na zaprimanju narudžbi i web je administrator, te će odgovoriti na svaku poruku preko Facebooka ili maila.
“Kupuju iz doslovno cijele Hrvatske, iz Slovenije je bilo dosta narudžbi za papuče. Najprodavanije su kutice za odgojiteljice u vrtiću. Moj posao nije težak, dinamičan je i zanimljiv. Ispunjava me ovaj rad, a prije Humane Nove i nije bilo tako, svaki dan je bio isti. Otkako sam došao, moj dan konačno ima smisla jer dokazujem sebi da zaista mogu, bez obzira na sve”, govori nam Dino.
Kaže, poraslo mu je samopouzdanje, u Humani Novoj su nastala neka nova prijateljstva, a ima dana i kad koncert u dvorištu padne.
“Bili su nam nedavno iz Dubioze kolektiv, imali smo privatni koncert u dvorištu”, smije se Dino i otkriva tajnu. One majice Dubioze kolektiv s piratom koji na kapi ima kazetu (onu radijsku) u crno-žutoj verziji? Naravno da majice šivaju u Humana Novoj, pa kad dečki iz Dubioze dođu po novu porciju majica, usput zavrte i koncert samo za njihove radnike.
Bilo je to iznenađenje, a oni su spremno zaplesali, što drugo nego kolo. Ali početak nije bio lak, prvi koraci bili su nesigurni.
Desetak godina nakon, Humana Nova diše punim i to velikim plućima, ima planove, i to kakve. Otkriva nam sve upravitelj Humane Nove, Ivan Božić, koji je stigao kao menadžer koji je trebao u početku samo malo pomoći da se stvari poslože i podignut. Ostao je, otkrio novi svijet i ne misli dalje od Humane Nove.
“Prekretnica je možda bilo moje putovanje u Italiju gdje sam
vidio da u restoranu može raditi osoba s Downovim sindromom,
slabovidni pa i slijepi. Vidio sam lokalnu zajednicu koja je
uzela zemlju mafiji i zaposlila migrante, bivše ovisnike,
zatvorenike, dugotrajno nezaposlene i jednostavno
marginalizirane. Obrađivali su zemlju, stvarali dodatnu
vrijednost, vidio sam kako sve može dobro funkcionirati. Prvi put
sam vidio i centar za ponovnu uporabu u kojem stare stvari
očiste, preprave ili poprave i ponovno vraćaju u život. Vidio sam
da to ima smisla i da može funkcionirati”, govori Ivan.
Inače se može pohvaliti da je bio proglašen i drugim najuspješnijim menadžerom EU u svojoj branši. A on se na studijskim putovanjima Europom napunio dobrim idejama. Tako je Humana Nova do danas postala prepoznatljiva kao centar za prikupljanje starog tekstila.
Dobre komade prosljeđuju u trgovinu rabljenom robom, od nekih dijelova kroje i šivaju nove stvari kao što su pernice ili torbe, a što nije ni za što, šalju dalje na recikliranje.
A još više od novinarske priče da u Humani Novoj rade zaista nešto veliko, i prije svega sa srcem, govori i to da trenutačno imaju oko 300 molbi za zapošljavanje. Reklo bi se, čeka se u redu za Humanu Novu, a Ivan otkriva:
“Prije godinu dana osnovali smo podružnicu u Duga Resi u kojem bi imali centar za prikupljanje starog tekstila. Hrvatska ima nezgodan oblik i bilo bi preskupo osnivati regionalne centre i upravljati iz Čakovca, a Duga Resa nekako je pozicionirana u središtu Hrvatske. Voljeli bismo se, osim na tekstil, proširiti i na igračke, čaše, žlice, vilice. Ako to pretočimo u radna mjesta, tu sigurno ima posla za oko 400 novih radnika od kojih bi i 350 bilo iz marginaliziranih skupina. Nije malo, ali mislimo da možemo”, otkriva Ivan.
Kaže da bi voljeli i u Međimurju otvoriti centar za radnu integraciju ljudi koji se teško prilagođavaju radu. “I sami smo imali par primjera ljudi koji se nisu integrirali u Humani Novoj, ali vjerujem da bi uz rad i kroz neko vrijeme se i ti ljudi prilagodili, da bi uspjeli. Zato želimo otvoriti taj centar”, govori naš sugovornik.
U obilasku Humane Nove doznajemo da ljudi s invaliditetom često prolaze tek formalno školovanje i to za poslove koje nitko ne treba. ”
“Nitko više ne želi pismoslikara. A za to obrazuju ljude koji ionako zbog invaliditeta teže uče i teže usvajaju vještine”, govori nam Karolina Kraljić, direktorica ljudskih potencijala.
Karolina otkriva i lijepe priče o čudesnoj transformaciju ljudi. “Jedna kolegica došla je kao jako sramežljiva, a onda se razvila u osobu koja voli komunikaciju, družiti se i izlaziti, uvijek je nasmijana. Čudesno je ta transformacija, kad vidite da netko i financijski ovlada situacijom, da dobije samopouzdanje, da je prihvaćena i da se dobro nosi sa životnim problemima”, kaže nam.
A od Nikoline i Mihaele otkrivamo što ljudi vole kupovati u second hand dućanu. One prebiru stari tekstil, a Čakovčani su jako dobri i donose već oprane stvari.
“To je dječja odjeća”, otkrivaju nam. Kažu da je nekad bilo i brendirane odjeće, ali toga je sve manje sve manje. Smiju se naše sugovornica da valjda to govori nešto i o društvu, možda da osiromašujemo ili nam marka više nije toliko važna.
A kila rabljenog u dućanu je 40 kuna, za to se mogu dobiti četiri ili pet komada odjeće. Ima tu i večernjih haljina za maturalne večere ili svadbe, dođu komadi i s etiketom, nikad nošeni. Kupuju svi, od studenata do umirovljenika.
Zavirili smo i do Romane, koja komade pamuka reže u industrijske krpe koje se koriste u metaloprerađivačkoj i drvnoj industriji za brisanje ulja i čišćenje. “Nije teško”, kaže nam dok dere krpe odoka, njen metar su ruke koje već pamte gdje treba zarezati da bi se dobila savršena krpa od 30 ili 40 centimetara.
Već pomalo legendarna postala je priča Biserke Kolomari koja je osmislila prvi model papuča od recikliranog tekstila. Tako su nastale legendarne Bibke.
“Muž je bio na terenu i vratio se s onim hotelskim papučama. Bile su mi jako ružne pa sam sašila Bibke”, smije se Biba, kako je zovu od milja. Do danas je nastalo puno modela, kvaliteta se usavršila pa je i cijena s prijašnjih 40 porasla na sadašnjih 78 kuna. Kvalitetnije su, finije izrade, a prve Bibke nekad su bile iznad stola upravitelja Ivana. Seljenjem su nekako nestale, sliježe ramenima Biba.
Ljudi iz Humane Nove dobro pamte sve koji su ih podržali kad je bilo teško, pa i modni dvojac Elfs za koje kažu da su ih godinama trpjeli i istrpjeli, čak jednom dali i pozajmicu kad im je bilo teško, a Ivan kaže da je njihova suradnja danas “za prste polizat”. I nisu oni jedini koji su i financijski poduprijeti Humanu Novu kad im je bilo teško, Ivan će istaknuti i tvrtku Sobočan koja je napravila to isto.
Ivan kratko kaže – pamtimo to. Preporuka od usta do usta, uz puno dokazivanja, i Humana Nova raste svake godine. Tako su lani proizveli oko 20 tisuća torbi, a već ove godine žele to dignuti i na 35.000. Uz dodatnih 30.000 komada kuta, torbi, pregača, majica, hudica i zastava, žele raditi još i više.