Zbog današnjeg ubrzanog ritma života nabavka namirnica vikendom za stotine tisuća zaposlenih nije nikakav hir nego nužda potreba – ističe Puljiz
Prvi tjedni uvođenja ograničenja rada trgovina nedjeljom u
punom su sjaju pokazali koliko je odluka vlade
Andreja Plenkovića o izmjeni Zakona o
trgovini bila nepametna, toliko da sad i gradonačelnici iz redova
vladajućeg HDZ-a (Damir Rukavina,
Crikvenica) zakonskim rupama i proglašenjima sajamskih dana
doskaču zabrani rada nedjeljom, usred turističke sezone, piše
kolumnistica Helena Puljiz
za net.hr.
Naime, ljudi i dalje kupuju nedjeljom, a u malobrojnim trgovinama
koje rade nedjeljom gužve su nesnosne. Kruh i mlijeko kupuju se
po benzinskim crpkama, cvijeće na kioscima…
Odluka da se nekima rad nedjeljom zabrani, a nekima ne, već je
dvaput pala na Ustavnom sudu i gotovo sigurno će ponovno pasti
ove jeseni jer je riječ, kako ističu i podnositelji ocjene
ustavnosti iz Udruge Glas poduzetnika, ali i pravni/ekonomski
stručnjaci, o duboko diskriminirajućem zakonskom aktu jer
diskriminira jedne, a favorizira druge radnike i poduzetnike.
PITANJE NA KOJE NITKO NE ZNA ODGOVOR
Zašto bi nerad nedjeljom bio važniji za trgovkinje/trgovce
zaposlene u dućanima i trgovačkim centrima nego za iste radnike
zaposlene u pekarama s ugostiteljskim objektima, na benzinskim
crpkama, kioscima ili u kladionicama, pa za medicinske sestre,
zaštitare, policajce ili novinare?
Nitko zapravo ne zna odgovoriti na to pitanje jer se
podrazumijeva da jedni moraju, a drugi ne moraju raditi
nedjeljom, iako zapravo nije tako. Uostalom, za radnu nedjelju,
svaki radnik morao je biti više plaćen i prije ove zabrane, imao
je pravo na dan i pol odmora u bilo kojem drugom tjednom terminu.
I nije istina da svi zaposleni u trgovinama, pekarama ili
cvjećarnicama rade baš svaku ili većinu nedjelja.
Trgovci i trgovkinje iz velikih trgovačkih lanaca kojima se,
navodno, želi pomoći i dalje će raditi pod istim uvjetima po
kojima su i radili, kako nedjeljom, tako i svih ostalih šest
radnih dana, a ti radni uvjeti su ono o čemu nitko osim sindikata
(nerijetko ni oni) ne želi ozbiljno razgovarati.
Umjesto da se stvori zakonski okvir koji bi jamčio poduzetničke
slobode i zaštitio radnička prava, kukavički se poseže za
kratkotrajnim rješenjima poput ove sulude zabrane rada nedjeljom.
PRAKSE DRUGIH ZEMALJA
U susjednoj Sloveniji nema propisa koji bi ograničavali radno
vrijeme trgovina, ali je kroz kolektivne ugovore osigurano da
radnici mogu raditi maksimalno dvije nedjelje mjesečno i 20
godišnje, uz dvostruko veću naknadu.
Ako je vladajućima uređena Slovenija preizazovan primjer, zašto
se nisu odlučili za talijanski model u kojem nema nacionalne
regulative radnog vremena, a regionalna samouprava ima pravo sama
odrediti kad se može raditi? To bi za zemlju poput naše, koja se
oslanja prvenstveno na turizam i prodaju roba i usluga, doista
bilo razumno rješenje.
Stranka/koalicija koja ne uzima u obzir da je zbog općih
“fleksibiliziranih” radnih uvjeta u Hrvatskoj i današnjeg
ubrzanog ritma života vrlo teško organizirati redovno tjedno
ispunjavanje svih obiteljskih obaveza i nabavka namirnica
vikendom nisu nikakav hir nego naprosto nužda potreba, prije će
se zbog zabrane rada nedjeljom suočiti s izbornim porazom, nego
zbog korupcije i organiziranog kriminala, piše net.hr.