Povodom 78. godišnjice nuklearnog napada na Nagasaki dr.sc. Klasić iznosi niz zanimljivih detalja o aktualnom filmu 'Oppenheimer'
– ‘Oppenheimer’ je bez sumnje dobar film. Usprkos ili
unatoč svim (ne)svjesno učinjenim propustima i greškama koje
redatelju Christopheru Nolanu nabrajaju filmski
kritičari, povjesničari, fizičari, kemičari…, piše dr.sc.
Hrvoje Klasić za net.hr, naglašavajući kako tekst u nastavku
nije kritika nego svojevrsna dopuna ili prilog boljem
razumijevanju teme kojom se film bavi.
KLJUČNO PISMO
Projekt Manhattan uspješno su vodili jedan vojnik – general
Leslie Groves, i jedan znanstvenik – fizičar Robert Oppenheimer.
Međutim, pitanje je bi li tog projekta uopće bilo da nije bilo
pisma, kojemu je u Nolanovom trosatnom filmu posvećeno ukupno
manje od jedne minute, i čije spominjanje većina gledatelja neće
ni doživjeti kao važnu informaciju, ističe Klasić.
U povijesnom koraku koji će imati dalekosežne posljedice, jedno
od najvažnijih pisama 20. stoljeća izašlo je iz sjene povijesti
kako bi osvijetlilo događaje koji su preoblikovali svijet. Pismo
koje je napisao mađarski fizičar Leo Szilard u ljeto 1939.
postalo je ključno u upozorenju američkog predsjednika F.D.
Roosevelta o potencijalnoj opasnosti nuklearne tehnologije. Kako
bi u Bijeloj kući postigao željeni efekt odlučio je da potpisnik
pisma ne bude on, nego najveći znanstvenik tog vremena –
Albert Einstein.
Svijet je tada bio suočen s rastućim agresivnim postupcima Adolfa
Hitlera i zabrinjavajućim otkrićima u znanosti. Početkom 1939.,
njemački znanstvenici na čelu s Ottom Hahnom objavili su seriju
revolucionarnih otkrića u području nuklearne fisije – cijepanja
atoma. I dok su ova otkrića otvorila vrata napretku, istodobno su
stvorila i prijetnju zloupotrebe u vojne svrhe. Upravo na to se
američkog predsjednika u pismu i upozorava:
– Vjerojatno će biti moguće uspostaviti lančanu nuklearnu
reakciju s velikom masom uranija, čime će se naglo osloboditi
golema energija i stvoriti goleme količine elemenata sličnih
radiju… Ta je nova pojava pogodna za stvaranje bombi pa se može
očekivati – premda ne tako sigurno – da će biti napravljena,
iznimno snažna vrsta bombi.
Znajući što bi takvo oružje značilo u rukama nacista,
znanstvenici potiču predsjednika na proaktivnu američku politiku:
– S obzirom na tu situaciju, možda bi bilo dobro uspostaviti
trajnu suradnju vlade i grupe fizičara koja u Americi radi na
problemu lančanih reakcija.
Pismo je u Washington poslano sredinom kolovoza, ali će se zbog
početka Drugog svjetskog rata u Europi kao tema na dnevnom redu
predsjednika naći tek sredinom listopada. Kako god, Roosevelt je
poslušao savjet. Suradnja vlade i znanstvenika dobit će svoj
konkretan oblik u Projektu Manhattan, na kojem je Leo Szilard
surađivao iako se do posljednjeg trenutka protivio bacanju
atomske bombe, dok Albert Einstein u projektu nije sudjelovao.
Po njegovoj verziji zato što je bio pacifist, a po verziji
nadležnih vladinih tijela zato što kao ljevičar ne bi prošao
sigurnosnu provjeru potrebnu za sudjelovanje u tako tajnom
projektu.
RUDNIK U KONGU NIJE NI SPOMENUT
I dok je Szilard – Einsteinovom pismu u filmu ipak posvećena
skromna pažnja, jedna važna tema nije ni spomenuta. Naime, pismo
je zasigurno ubrzalo pokretanje Projekta Manhattan, ali postoji
nešto što je dalo nužno ubrzanje uspješnoj realizaciji
cjelokupnog projekta. Rudnik Shinkolobwe!
Za izradu atomske bombe ključan je bio uranij jer se prilikom
fisije atoma tog kemijskog elementa oslobađa ogromna količina
energije. Međutim, problem je što uranija u prirodi ima u vrlo
malim koncentracijama. Konkretno, rudnici u SAD-u i Kanadi koji
su trebali služiti kao glavni izvor za Projekt Manhattan
raspolagali su rudom koja se smatrala “bogatom” ako bi sadržavala
0,03% uranija.
Drugim riječima, kako pojašnjava Klasić, da se uzdalo samo u te
rudnike Hiroshima i Nagasaki bi u kolovozu 1945. sigurno izbjegli
nuklearnu katastrofu. Tu na scenu stupa rudnik Shinkolobwe koji
se nalazio u Kongu, tadašnjoj belgijskoj koloniji. U ovom čudu
prirode koncentracija uranija u rudi iznosila je nevjerojatnih
65% odnosno nekoliko tisuća puta više nego u američko-kanadskim
rudnicima!
Obzirom da će iz Konga doći dvije trećine ukupne količine uranija
za Projekt Manhattan logično zvuči teza da je rudnik Shinkolobwe,
velikoj većini javnosti potpuno nepoznat toponim, ustvari bio
jedan od odlučujućih faktora u bitci za novog svjetskog lidera.
Važnost koju je stekao za vrijeme Drugog svjetskog rudnik će
zadržati i tijekom Hladnog rata. To će posebno doći do izražaja
nakon što je Kongo 1960. stekao neovisnost, a za premijera nakon
prvih demokratskih izbora izabran Patrice
Lumumba.
Kada se pojavila mogućnost da bi saveznike mogao potražiti u
SSSR-u, čime bi i najveća nalazišta uranija na svijetu postala
dostupna komunistima, Lumumba je ekspresno nakon svega dva
mjeseca na dužnosti smijenjen u vojnom udaru, a zatim i
pogubljen. Naravno, uz svesrdnu pomoć američke sigurnosno –
obavještajne službe.
Rudnik Shinkolobwe u međuvremenu je (2004.) službeno zatvoren,
ali zloupotreba nuklearne fisije već desetljećima predstavlja
najopasniju globalnu prijetnju. Obzirom na rezultat utrke u
razvoju nuklearnog naoružanja u proteklih osamdeset godina,
posljedice atomskih bombi bačenih 6. i 9. kolovoza 1945. tek nam
neznatno ukazuju na posljedice kakve bi nuklearni rat svijetu
donio danas, piše Klasić za net.hr.