Dr.sc. Hrvoje Klasić iznosi svoj stav o hrvatskom nacionalizmu i povijesnom revizionizmu
– Već godinama se na popisu onih koji, unatoč nerijetkim
neugodnostima, svoj stav o hrvatskom nacionalizmu i povijesnom
revizionizmu u javnosti ne skrivaju nalazi i moje ime.
Teško mi je pobrojati sve situacije u kojima sam, kao doktor
povijesnih znanosti ali prvenstveno kao zainteresirani i
zabrinuti građanin, govorio i pisao o zločinačkom ustaškom režimu
kao najvećoj sramoti hrvatskog naroda, o Jasenovcu kao logoru u
kojem su deseci tisuća ljudi izgubili živote samo zato što su
bili “pogrešne” nacije, vjere ili rase, o tadašnjem licemjernom
ponašanju crkvenih (katoličkih) velikodostojnika koji su s oltara
grmjeli o nedoličnom ponašanju, izražavanju i oblačenju vjernika
(ponajprije vjernica), ali su uglavnom šutjeli ili bili vrlo tihi
o genocidu i etničkom čišćenju kojeg su provodili oni koji su
također bili (njihovi) vjernici, piše dr.sc. Hrvoje
Klasić za net.hr.
Jedna od tema na koju redovito ukazuje su i zločini pripadnika
hrvatske policije i vojske počinjeni za vrijeme Domovinskog rata,
a u najvećem broju nakon akcije “Oluja”. Klasić je upozoravao da
zločinci nisu sankcionirani, da obitelji žrtava nisu obeštećene,
neprestano ponavljajući da u prošlosti postoje događaji na koje
možemo biti ponositi i događaji kojih se moramo sramiti, ali da
se kao društvo, s jednima i drugima moramo htjeti i moći suočiti.
– Kao netko tko se svakodnevno bavi svim navedenim problemima
moram reći da je pred nama još uvijek dosta posla, ali, što bi
rekao veliki Galileo: Eppur si muove! Da, ipak se kreće. Primjera
veličanja ustaštva i isticanja ustaških simbola i pozdrava,
unatoč problematičnoj zakonskoj regulativi, sve je manje u javnom
prostoru, a kada se i dogode nailaze na osudu svih relevantnih
aktera u društvu, ističe Klasić.
– Zločini nad Srbima nakon “Oluje” redovito su tema svih
najgledanijih i najčitanijih hrvatskih medija, a najviši
predstavnici hrvatskih vlasti počeli su prisustvovati
komemoracijama na mjestima gdje su zločini u ljeto 1995.
počinjeni. Što se nažalost ne bi moglo reći za Srbiju, ali ni za
brojne Srbe van Srbije, jer se suočavanje s prošlošću i dalje
uglavnom svodi na oplakivanje žrtava i upiranje prstom na druge
(Hrvate, Albance, Bošnjake…) kao krivce, nastavlja Klasić te
dodaje da je naglasak i dalje na posljedicama posljednjih ratova,
koje su za srpski narod bez sumnje katastrofalne, ali bez analize
uzroka ili bolje rečeno uzročnika te katastrofe.
– S puno više gorčine nego ironije ostaje mi za primijetiti kako
bi Srbima iz Hrvatske odluka o suradnji s HDZ-om 1990-ih bila
daleko mudrija od odluke da s HDZ-om surađuju danas, zaključuje
Klasić. Cijeli članak pročitajte na net.hr.