Nakon što je krajem prošle godine Odjel neurologije dobio novog voditelja, mladog i stručnog dr. Hlebeca, ovaj je Odjel, za koji se često kaže da je 'mozak bolnice', krenuo i u značajne radove na obnovi
Dr. Boris Hlebec, izvanredan neurolog s bogatim
desetogodišnjim iskustvom rada na neurološkom odjelu, u prosincu
prošle godine preuzeo je mjesto voditelja Odjela neurologije
Županijske bolnice Čakovec. Na tom je mjestu naslijedio dr.
Roberta Marčeca, preuzevši dobro uhodani tim od
osmero liječnika koji prate svjetske trendove u liječenju
neuroloških bolesnika. To će im ubuduće biti uvelike lakše,
zahvaljujući radovima na obnovi Odjela.
– Da, minuli tjedan krenuli su radovi na obnovi Odjela
neurologije u sklopu koje će se zamijeniti sva instalacija,
unutarnja stolarija, sanirati podovi te obnoviti sanitarne
jedinice i prostorije za osoblje i pacijente a radovi bi trebali
biti završeni u roku 100 dana. Riječ je o dijelu bolnice koji je
izgrađen još 1974. godine. Naši pacijenti za to vrijeme su
smješteni na Očnom odjelu. Malo smo skučeni, no izdržat ćemo.
Bitno je da posao dobro organiziramo te da ni na koji način nije
ugroženo funkcioniranje naše službe. Naime, Neurološki odjel je
odjel s velikom popunjenošću te velikim obrtajem pacijenata.
Zaprimamo puno pacijenata, ali isto tako ih i otpuštamo te većinu
vremena nemamo komfor polupraznog Odjela, stoga nam je svaki
krevet važan, rekao je dr. Hlebec te se ovom prilikom zahvalio
ravnatelju Županijske bolnice Čakovec dr. Igoru
Šegoviću i županu Matiji Posavcu što su
prepoznali važnost ulaganja u ovaj Odjel.
– Volio bih da naš Odjel nakon rekonstrukcije bude atraktivno
mjesto za rad mladih, da imamo problem s previše interesenata, a
ne premalo. No, tu su dvije komponente. Kao prvo, sam izgled
odjela za rad i mogućnosti rada u bolnici, a drugo, kvaliteta
međuljudskih odnosa u samom kolektivu. Ako imaš dobru ekipu,
dovoljan broj ljudi i uvjete za rad, svi će htjeti doći raditi k
tebi. No, tu se postavlja pitanje mogu li liječnici doći raditi
ili ih ugovorne obveze sputavaju u tome, pripomenuo je naš
sugovornik osvrnuvši se na inicijativu mladih liječnika koja želi
promijeniti tzv. robovlasničke ugovore koje im nameće
Ministarstvo.
– Moram naglasiti da su Odjel primarno ljudi, a tek onda zgrada.
I dok će lijepa zgrada, lijepi ambijent, novi prostori, alati i
sredstva za vršenje rada itekako pomoći dići razinu usluge na
višu razinu, sjetimo se da smo sve to radili i u vrlo skromnim
uvjetima. Iako će nam biti lakše u novim prostorima, bit svega su
ljudi koji taj posao rade. Ujedno je investicija u ljude, glavna
investicija. Ako budu se liječnici na našem Odjelu osjećali
dobrodošlo, emancipirano, slobodno da razmišljaju svojom glavom,
slobodno da naprave onu terapiju za koju smatraju da treba
napraviti, da slobodno komuniciraju svoja mišljenja bez straha,
općenito da budu slobodni, profesionalno i ljudski, onda će to
zaista biti lijep i svijetli Odjel kakav mi želimo, naglasio je.
DOBRO EKIPIRAN ODJEL
– Neurološki odjel čini tim od osam liječnika specijalista. Imamo
dvije izvrsne specijalizantice dr. Dašu Kerman i
dr. Saru Golubić koje su trenutno na
usavršavanju u Zagrebu. Relativno smo dobro kadrovirani, ali kroz
par godina možemo očekivati odlazak ljudi u mirovinu, tako da
treba planirati i za budućnost. O tome je bivši voditelj dr.
Marčec stvarno unaprijed razmišljao, i pazio da nas bude
dovoljno, uvijek tražio jednog čovjeka više, znajući da se
odobrenja za zapošljavanje, daju vrlo škrto, a vrlo brzo se može
dogoditi da netko da otkaz, ode u mirovinu ili slično. U tom
smislu se stvari mogu jako brzo okrenuti. Zbog odlaska u
mirovinu, za pet godina imat ćemo barem tri specijalista manje, a
dobiti dvije doktorice koje su trenutno na specijalizaciji, tako
da ćemo morati tražiti zapošljavanje još jednog specijalista ili
specijalizanta, pojasnio je dr. Hlebec.
Na Odjelu radi i 14 medicinskih sestara/tehničara, no kako kaže
naš sugovornik, nikad dovoljno. Obavljaju težak fizički posao
njege nepokretnih pacijenata pa se često puta dogodi da zbog
problema s leđima moraju ostati na bolovanju. Također, Odjel ima
i dva fizioterapeuta, a otvoreno je mjesto za još jednog čime će
se znatno podići razina zaštite pacijenata.
– Puno mi znači dobra ekipiranost, uhodani tim i međuljudski
odnosi. Tu se zaista trudim da sve klapa. Da im bude drago doći
na posao, bez grča u želucu, makar ima puno posla i težak je,
naglasio je.
OD MOŽDANOG UDARA, PREKO MULTIPLE SKLEROZE, DO
VRTOGLAVICA
Među najčešćim dijagnozama i stanjima s kojima se susreću na
Odjelu neurologije, dr. Hlebec ističe moždani udar, kao dijagnozu
od najvišeg javno-zdravstvenog značaja, s obzirom na to da su
kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti vodeći uzrok
smrtnosti i invalidnosti u svijetu, pa i kod nas.
– To su zahtjevni bolesnici koje treba zbrinuti i čije se stanje
lako zakomplicira. Riječ je o posebno zahtjevnoj i posebno čestoj
dijagnozi, istaknuo je.
– Neurolozi se bave i bolestima perifernih živaca, u manjoj mjeri
bolestima mišića te autoimunim bolestima živčanog sustava. Ono sa
čime se često srećemo u hitnoj službi je išijas, a na Odjelu
neurologije završe i pacijenti sa simptomima vrtoglavice.
Multipla skleroza, kao autoimuna bolest mozga, nije toliko česta
kao primjerice moždani udar, ali je od velikog značaja jer od nje
obolijevaju mahom mlađi, radno sposobni ljudi. Također, česta
stanja s kojima se susrećemo u hitnoj službi su glavobolje, koje
se mogu javiti kao simptom neke druge bolesti, a mogu biti i
primarne, odnosno bolest samog mozga i njegovih pratećih
struktura. Susrećemo se i s mijastenijom gravis ili autoimunom
bolesti neuromišićne spojnice koja uzrokuje slabost mišića, dodao
je.
Na Odjelu neurologije završe i bolesnici s tumorom mozga, bez
obzira je li riječ o primarnom tumoru, odnosno tumoru moždanog
tkiva ili pak sekundarnom, kod kojeg je tumor s drugog organa
metastazirao na mozak.
MOGUĆNOSTI LIJEČENJA U ČAKOVCU
Medicina općenito, a osobito neurologija, unatrag nekoliko godina
je izuzetno napredovala. Među dvije metode liječenja u
neurologiji koje su duboko promijenile i revolucionarizirale
ishod moždanog udara dr. Hlebec ističe liječenje trombolitičkom
terapijom te mehaničku trombektomiju.
– Velikom zaslugom dr. Marčeca u Čakovcu je već prije dosta
godina krenulo liječenje trombolizom, odnosno trombolitičkom
terapijom. To je terapija u kojoj pacijentu dajemo lijek, tj.
rekombinantni akivator tkivnog plazminogena ili skraćeno
alteplaza. Riječ je o lijeku koji, laički rečeno, rastapa ugrušak
u krvnoj žili koji uzrokuje moždani udar. Primjenjuje se kod
ishemijskog tipa moždanog udara, gdje se žila začepila ugruškom.
Ova metoda je u neurologiji bila prva velika revolucija liječenja
moždanog udara i drago mi je da je Čakovec vrlo rano krenuo
slijediti te trendove, istaknuo je dr. Hlebec, no isto tako
naglasio koliko je ključno da se pacijent na vrijeme javi
liječniku.
– Trombolitička terapija se može davati u jednom kratkom
vremenskom prozoru od početka simptoma. Ako netko ima možda udar
sada, onda bi bilo idealno da mu tu terapiju damo čim ranije
-odnosno onoliko rano koliko je brzo moguće izvesti svu
dijagnostičku obradu koja je potrebna prethodno davanju same
terapije. Naime, prije davanja terapije potrebno je napraviti
određene pretrage, izmjeriti šećer u krvi, napraviti CT mozga i
sl. Naravno, čim ranije započnemo s liječenjem, ishod će biti tim
bolji. Nekakav vremenski prozor od tri do četiri i pol sata
smatra se maksimumom u kojem možemo napraviti trombolitičku
terapiju. No, vrlo često ljudi nam dođu kasnije, primjerice idući
dan, a tada su znatno manje mogućnosti za liječenje, napomenuo je
voditelj Odjela neurologije.
S vremenom se neurologija razvijala te doživjela i drugu
revoluciju liječenja moždanog udara, a to je mehanička
trombektomija.
– Ovu metodu ne radimo u Čakovcu, već pacijente šaljemo u
zagrebačke klinike. Tko zna, možda ćemo u budućnosti takve
zahvate raditi i u Čakovcu. Imamo angio salu, i fantastičkog dr.
Mihajla Kovačića koji radi čuda s kardiološkim
invazivnim zahvatima, te zaista obavlja posao na svjetskoj
razini. Nadamo se da bi Čakovec jednog dana mogao postati Centar
za mehaničku trombektomiju moždanog udara. Riječ je o postupku
kod kojeg se tankim kateterom, kroz preponu, ulazi u arterijski
sustav, kateter se gura skroz do mozga, do mjesta gdje se nalazi
ugrušak koji se onda čupa van, pojasnio nam je dr. Hlebec.
– Ta metoda nije isključiva, nego je kompatibilna s prethodnom
metodom. Moram naglasiti da nisu svi pacijenti kandidati za taj
oblik liječenja. Postoji specifični probir pacijenta za koje se
to može napraviti. Opet, kao jedna od najvažnijih stvari, ističem
vrijeme dolaska, da to bude šest sati najkasnije od početka
simptoma. Također, da bi se postupak mogao provesti mora biti
začepljena velika krvna žila u mozgu, a ne mikroskopska, dodao
je.
– Imali smo situaciju gdje je gospođa od 80-ak godina došla na
naš odjel. Bila joj je oduzeta jedna strana tijela, a desetak
dana nakon provedenih mjera liječenja u Čakovcu i Zagrebu te
uspješne početne rehabilitacije na našem odjelu otišla je kući na
svojim nogama. To su situacije kad osjetiš zadovoljstvo. Puno
rezultata u neurologiji nije vidljivo isti čas. No, u ovom
slučaju rezultati su bili vrlo brzi, već kroz desetak dana. I to
je ono što veseli i pacijenta i liječnika, otkrio nam je dr.
Hlebec.
– Komunikacija s pacijentom te prema obitelji također je jako
važan dio posla. Naravno da svi bolesnici žele da ih liječnik
zbrine, ali usudim se reći da je jednako važno da se to
iskomunicira prema pacijentu i pacijentovoj obitelji, da oni
znaju, da osjete tu sigurnost, da liječnik vlada situacijom, da
zna što je njihovom najmilijem. Taj dio je po meni izuzetno važan
da bi se pacijent i njegova obitelj osjećali zaštićeno i da
razumiju što se događa, dodao je.
VIZIJA DALJNJEG RAZVOJA NEUROLOGIJE U ČAKOVCU
Govoreći o viziji daljnjeg razvoja Odjela neurologije u
Županijskoj bolnici Čakovec dr. Hlebec je istaknuo da mu je želja
da Odjel bude mjesto gdje će se pacijenti i liječnici osjećati
sigurno i ugodno.
– Za naš Odjel, koliko god da je bio star, uvijek smo gledali da
bude funkcionalan i da se pacijenti ne osjećaju neugodno. No, svi
znamo da je ljepše doći u novo. Bez obzira na stanje našeg Odjela
naši su liječnici radili neurologiju po svim suvremenim
smjernicama. No, prvi dojam jako je bitan radi građenja
povjerenja između liječnika i pacijenta, između ustanove i
njezinih pacijenta, rekao je dr. Hlebec te dodao da na
rekonstrukciju Odjela gleda kao na odskočnu dasku za sve ono što
će se događati u budućnosti.
Dodajmo
kako je Odjel neurologije Županijske bolnice Čakovec dobitnik
zlatne nagrade globalne kampanje ‘Angels Intiative RES-Q-a’ za
2022. godinu, vezanu uz kvalitetu skrbi pacijenata koji su
pretrpjeli moždani udar, tj. kampanje u koju su uključeni
neurološki centri iz cijelog svijeta. No, kako ističe dr. Hlebec
mjesta za poboljšanje uvijek ima.
– Htjeli bismo unaprijediti liječenje moždanog udara u
Međimurskoj županiji. Već smo rekli da je ključno što ranije dati
terapiju od pojave prvih simptoma. No tu je problem kako ubrzati
da bolesnik dobije terapiju nakon pola sata od nastanka simptoma,
a ne dva sata. Razlika je velika, osobito kad znamo da svake
minute umire 12 km mijeliniziranih vlakana u glavi te milijuni
neurona u svakoj minuti. Kako kupiti vrijeme? Što možemo učiniti
u našoj bolnici da se to ubrza? Na koji način vanbolnička hitna
može to ubrzati? Sve počinje s osvještavanjem problema. Najlakše
je reći da mi to već radimo dosta dobro. No, možemo raditi bolje
i brže. To su pitanja koja nas trenutno muče i za koja želimo
ubrzati procese, pojasnio je.
U skladu s time, Rotary club Čakovec najavio je donaciju uređaja
koji vrlo brzo može izmjeriti koagulaciju u krvi, što je jedan od
izuzetno važnih nalaza prethodno potrebnih za davanje
trombolitičke terapije. To znači da se više neće morati čekati
nalaze iz laboratorija, već će oni biti vidljivi na uređaju u
svega par sekundi.
– Također, jedan od ciljeva nam je poboljšati liječenje bolesnika
kojima je potrebna mehanička trombektomija u Zagrebu. Da se ne
čeka predugo prijevoz, da se čim prije dođe do Zagreba, s kojom
bolnicom dogovoriti gdje će to najprije biti napravljeno. Sve to
zahtijeva određeno vrijeme, dok iskomuniciraš, dogovoriš, a
vrijeme je ključno, napomenuo je.
Osim liječenja moždanog udara, dijagnostika i liječenje multiple
skleroze još je jedan krak neurologije gdje dr. Hlebec vidi
mogućnost velikog napretka na Odjelu neurologije u Čakovcu.
– Neurologija, kao i druge struke, postale su usko
specijalizirane. U pravilu lijekovi koji se koriste za liječenje
multiple skleroze, posebno tzv. high efficiency terapije,
zahtijevaju da se napravi kompleksna obrada pacijenta prije
uvođenja samog lijeka. Dobar dio tih pretraga se moraju odraditi
u Zagrebu. Međutim, poboljšali smo komunikaciju prema zagrebačkim
kliničkim laboratorijima te dogovorili da pacijent za veliki dio
tih pretraga ne mora ići u Zagreb, već se šalju samo uzorci.
Također, unatrag nekoliko godina u Čakovcu imamo i magnetsku
rezonanciju što nam je prvi i osnovni alat za dijagnosticiranje
multiple skleroze. Sad već možemo i u Čakovcu postaviti dijagnozu
te, ukoliko je potrebno, proširiti ju s dodatnim pretragama u
Zagrebu. I zato bi htjeli da cijeli taj proces dijagnostike i
liječenja dignemo na novu razinu jer smatram da tu ima jako puno
prostora za poboljšanje, rekao je dr. Hlebec te dodao da im se
javlja sve više pacijenata iz drugih krajeva Hrvatske.
ZALJUBLJENIK U NEUROLOGIJU, ALI I FOTOGRAFIJU TE
VINOGRAD
Rođen u Čakovcu, gdje i danas živi s djevojkom
Lidijom, nakon Medicinskog fakulteta u Zagrebu,
specijalističko usavršavao odradio je u KBC Sestre milosrdnice.
Kad nije na poslu, a kroz smijeh nam otkriva da je to sve rjeđe,
slobodno vrijeme voli provoditi u krugu najdražih.
– Slobodno vrijeme podijelim između ljudi i hobija. Volim s
djevojkom ići na izlete, u prirodu, na planinarenje, more ili pak
u vinograd koji je godinama u mojoj obitelji. Sa svime mi puno
pomažu i roditelji, Željko i
Ruža, koji su sada u mirovini.
Također, bavim se fotografijom, već nekih desetak godina. To sam
vjerojatno naslijedio od oca. Volim uličnu fotografiju i pejzaže.
No, fotografiram koliko mi vrijeme dopusti. Velika mi je želja
napraviti izložbu u skorije vrijeme, možda u Scheierici ili
Centru za kulturu. Materijala ima na pretek. Vjerojatno će mi
trebati i pomoć oko pripremanja same izložbe, otkrio nam je ovaj
strastveni zaljubljenik u fotografiju.
– Imam bliske prijatelje s kojima se družim, koji mi ispunjavaju
život. Jako cijenim vrijeme provedeno s njima. U nekim zrelijim
godinama imamo sve manje vremena za prijatelje, zbog posla,
obitelji ili osobnih razloga. No, mi smo ipak uspjeli održati
prijateljstvo. S nekima se znam od školskih dana, a nekima još od
vrtića. Prijateljstva su nešto što vrijedi čuvati, i brinuti za
njih, poručio je za kraj.