Ljubav između hrabrog viteza i lijepe dame se rodila istog trena iako je Izabelina ruka bila obećana Ivanu Đulafiju, mađarskom plemiću
Ravnateljica Osnovne škole Sveti Martin na Muri Petra
Novinščak diplomirana je povjesničarka i arehologinja pa
sa strašću istražuje legende svetomartinskog kraja. Zajedno s
učenicima u školskoj povijesnoj grupi dugi niz godina je
istraživala pripovijedanja stanovnika Svetog Martina na Muri, a
među pričama koje je istraživala istakla se jedna ljubavna. Kao i
ona o Romeu i Juliji i
svetomartinska ljubavna zavrzlama nema sretan kraj, a s obzirom
da su činjenice dobro poznate i istražene, Petra nas pričom vodi
u 16. stoljeće.
– U Svetom Martinu na Muri postoji dobro poznata legenda koja se
prepričava s koljena na koljeno, a to je priča o barunu
Nikoli Malakociju (Malakoczyu), savjetniku grofa
Jurja IV. Zrinskog i njegovoj nesretnoj ljubavi
s Izabelom Petroci. Sve se događa u drugoj
polovici 16. stoljeća u vrijeme kad je Juraj IV. vladao
Međimurjem zajedno sa Nikolom Šubićem Zrinskim a
koliko su Malakoci i Juraj bili bliski, govori činjenica da je
grof Nikoli dao u posjed dvorac Gradiščak te zemljišta dokle je
mogao dobaciti buzdovan. Nikoli je to uspjelo skroz do Lapšine,
priča nam Petra Novinščak pa otkriva kako se rodila nesretna
ljubav:
– Grof Juraj Zrinski u Čakovcu je organizirao viteški turnir na
kojem je pobijedio njegov prijatelj Nikola Malakoci, a
pobjednički pehar mu je uručila najljepša plemkinja, Izabela
Petroci. Ljubav između hrabrog viteza i lijepe dame se rodila
istog trena iako je Izabelina ruka bila obećana Ivanu
Đulafiju, mađarskom plemiću, doznajemo od
pripovjedačice.
Tužan kraj
Mađarskom plemiću interes je bio ispred ljubavi i sreće nesuđenog
para pa je tražio način kako prekinuti njihovu vezu, a uskoro ga
je i pronašao. Međimurje je u to vrijeme bilo koljevka
protestantizma upravo zahvaljujući Zrinskima, Juraj Zrinski je
otvoreno ispovijedao vjeru te je zbog toga u Nedelišću uredio i
prvu tiskaru u Hrvatskoj.
– Malakoci je bio protestant a Izabela katolkinja pa kad su
shvatili da neće moći ozakoniti svoju ljubav, Izabela si je
odlučila oduzeti život te se bacila s dvorca u smrt. Nikola
Malakoci je od žalosti porušio dvorac te sagradio drugi u
Lapšini, na mjestu gdje je sletio ranije spomenuti buzdovan,
otkriva nam ravnateljica. Prema pripovijedanju starijih mještana,
godinama kasnije u polju se znalo pronaći kamenih blokova,
ostataka dvorca, koji su potom korišteni kao građevinski
materijal za izgradnju kuća i gospodarskih objekata.
Kripte
A Nikola je u svom novom dvorcu živio do svoje smrti 1603. te je
pokopan u Crkvi svetog Martina biskupa, o čemu svjedoči i
nadgrobni pokrov koji se čuva u Muzeju Međimurja Čakovec.
– Po pričanju svjedoka Malakocijeva kripta se nalazi ispod
glavnog oltara u svetomartinskoj crkvi. Crkva je iz 15. stoljeća
te se po usmenoj predaji tamo nalaze tri kripte, a dokazano se
zna za dvije. Uz Malakocijevu kriput jedna se još nalazi ispod
kora, a treća bi trebala biti u niši sporednog oltara Srca
Isusovog.
Znamo da su veliki pokrovitelji crkve u 18. stoljeću bili obitelj
Kregar čija darovnica se nalazi na zidu crkve pa
bi oni tu mogli biti pokopani ali istraživanja još nisu došla do
te faze da bi to mogli potvrditi. Znamo da su se kod radova na
rekonstrukciji kora kopali temelji za potporne stupove i ispod se
našla zapečaćena grobnica, a prema pričanju starijih mještana
koji su u to vrijeme bili djeca pa su zavirivali svugdje pa i
među radnike, onog trena kad je svježi zrak došao u kriptu, sve
se smrvilo i pretvorilo u prah. Malakocijeva grobnica je za
razliku od te još uvijek zapečaćena, otkriva nam Petra te za kraj
otkriva i jednu zanimljivost iz pedesetih godina prošlog
stoljeća:
– Postoji kazivanje da je u Sveti Martin na Muri došla barunica
Malakoci da se pokloni na grobu svoga pretka i zapalili svijeću,
zaključuje priču P. Novinščak.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3559