Stanko Cmrečnjak je mirovinu, 1. siječnja ove godine, dočekao kao opunomoćeni ministar u Pragu...
Nema tko ne zna Rajka Cmrečnjaka, vinara i vinogradara iz Svetog Urbana. No, jeste li znali da ima tri godine starijeg brata koji je karijeru proveo kao diplomat Republike Hrvatske? Nismo ni mi…
A kako je Rajkovom bratu ime, e, to već ovisi o tome koga pitate… On će vam se predstaviti kao Stanko Cmrečnjak. Brat Rajko pak će ga osloviti s: “Di si, Željko?” Susreli smo ga nedavno u rodnim bregovima. Pojasnio nam je i dilemu oko imena.
– Službeno sam Stanko, ali u djetinjstvu sam imao zdravstvenu iskaznicu i neke druge papire na ime Željko. Navodno su pokojna mama i kuma putem od crkve do općine zaboravile kako su me zapisale. Kad sam došao u gimnaziju još uvijek mi je na zdravstvenoj iskaznici pisalo Željko, a na svjedodžbi Stanko. Morao sam se opredijeliti, a budući da je svaki drugi tada bio Željko, ja sam izabrao Stanko. Uglavnom, ni sam nisam siguran što su gdje zapisale kad sam rođen, ali mi Rajko kaže da sam crkveno Željko – ispričao nam je.
OVDJE GENSCHER
Rođen je 1956. i do 15. godine odrastao je na domovini u Svetom
Urbanu, tamo gdje je danas Vinarija Cmrečnjak. Otada, put ga je
vodio posvuda, njegov i bratov životni put u potpunosti se
razlikuju. Pravnik je i pravom se bavio 14 godina, ali se tijekom
Domovinskog rata odlučio angažirati na drugim poljima.
– Rekli su mi da baš nisam za trčanje po ratištu, ali znam jezike i bit ću korisniji u vanjskim poslovima. Tako sam postao diplomat. U ratno vrijeme najviše smo se bavili Srbijom i sporazumom o normalizaciji odnosa. Bilo je to jako interesantno vrijeme pod Matom Granićem. Šef mi je bio Hidajet Biščević, veleposlanik RH u Beogradu. Tada nije bilo mobitela, dežurali smo. I zove netko i kaže: “Ovdje Genscher, trebam Granića.” A bilo je situacija da sam i ja neke važne stvari zapisivao na salvetu. Nema toga više danas – prisjeća se Stanko Cmrečnjak koji danas živi na Lašćini u Zagrebu.
Kaže nam kako najviše voli upravo međimurska vina. Naravno, favorit su mu vina iz bratovog podruma. Mnogi nisu toga dana na Urbanovu znali tko je on, iako je svima silno nalikovao na nekoga… Kaže kako ga pamte još samo stariji vinari.
– Sve do mirovine bio sam u diplomaciji. Birali smo državu i mene je trebala zapasti Indija, ali su se ispriječili privatni razlozi. Umrli su otac Stjepan Cmrečnjak i baka Rozina Balašković. Biščeviću i Graniću sam rekao neka mi daju Europu. Složili su se i rekli: “Može, ideš u Albaniju!” A tamo građanski rat… Pitao sam ih kud baš Albanija, a oni su mene pitali želim li se stvarno baviti diplomacijom. I tako sam završio u Albaniji krajem 90-ih. Bio je to moj najzanimljiviji mandat, naravno, zbog pitanja Kosova – priča nam naš sugovornik.
ČUVAJTE SE LJUBAVNICA
Uz rad u Ministarstvu bio je i diplomatski savjetnik u Bugarskoj, Grčkoj i Makedoniji te na kraju opunomoćeni ministar u Pragu gdje je 1. siječnja ove godine dočekao mirovinu. Opunomoćeni ministar bio je prethodno i u Sarajevu.
– Još se privikavam na mirovinu, iako još pratim situaciju. No, želim se odmaknuti i posvetiti se obrađivanju svoga vrta. Istina je da je jednom diplomat, uvijek diplomat, usvojiš te obrasce ponašanja. No, kada dođem u Štrigovu potpuno se oslobodim jer mislim da si to sad konačno mogu priuštiti. Iza mene je interesantna, ali jako teška karijera, a nikad nisam bio član neke stranke – priča nam.
Na pitanje kakva je doista diplomacija iznutra, odgovara nam kako
ima lice i naličje. Nisu to samo primanja i šampanjci već i mnogo
krtičnjaka, kaže. Pripremiti samo posjet nekog državnika silan je
posao, a kao diplomata prisluškuje te “kontraobavještajna” i to
je normalno.
– A što da vam kažem, ako se čovjek čuva opasnih stvari i ljubavnica, onda je u redu. Ako pak imate ljubavnice, onda morate dobro paziti tko su one. To je školski primjer kako se pada: na ljubavnice, lovu i previše vina – smije se Stanko Cmrečnjak dok nazdravlja bratu Rajku koji nam se priključio.
O MILANOVIĆU
I za kraj, sad kada smije, upitali smo ga kako doživljava vanjsko-političke nastupe predsjednika Zorana Milanovića u vezi rata u Ukrajini i širenja NATO saveza. Zanimalo nas je i smatra li da će Hrvatska doista uskoro ući u šengenski prostor, što bi upravo Štrigovčani među prvima osjetili.
– U diplomaciji važi načelo “daj i traži”. Ali način na koji on to povezuje nije najsretniji. To se ne radi tako javno, nego suptilnije. A šengenski prostor, ne znam što će tu biti, mogle bi se stvari zakomplicirati. Možda to nije presudno, ali imamo rijeke izbjeglica koje više ni ne primjećujemo. Utapaju se u Mrežnici, gdje imam vikendicu. A i Slovenci sami sebi kopaju grabu, jer ako mi uđemo, bit će i oni sigurniji – stav je Stanka Cmrečnjaka, iskusnoga diplomata porijeklom iz Svetog Urbana.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.501