Prije točno 22 godine, kada je sa sinovima Srećkom i Davorinom, kročila u kozarstvo, iako svjesni da ulaze u težak posao, nije mislila da će doći tako teška vremena
Na području Međimurja je prije dvadesetak godina aktivno djelovalo više od sedamdesetak uzgajivača koza. Predsjednica Regionalne udruge kozara i ovčara Ruka te potpredsjednica Upravnog odbora Hrvatskog saveza uzgajivača ovaca i koza Nevenka Gadanec iz Kotoribe danas svjedoči drastičnom padu.
– Na funkciji predsjednice Udruge sam već treći mandat i danas nas ima oko trideset aktivnih kozara. Pad je to od četrdeset uzgajivača, a dobro se ne piše ni nama preostalima, svjedoči Nevenka.
Prije točno 22 godine, kada je sa sinovima Srećkom i Davorinom, kročila u kozarstvo, iako svjesni da ulaze u težak posao, nije mislila da će doći tako teška vremena.
– Pandemija nam je donijela još veće zlo od poigravanja otkupnim cijenama i konstantnim mijenama parametara koji cijenu formiraju. Svako malo se najavljuje nestašica žitarica, ali i sjemena pa strepimo, kupujemo kad stignemo i financijski možemo, a našu farmu spašava što sami proizvodimo hranu za koze, kaže.
Farma Gadanec raste već 22 godine. S početne dvije kozice u obiteljskoj stajici, danas imaju 180 grla s jarčevima te godišnji prinos od sto tisuća litara mlijeka. Obrađuju 20 hektara poljoprivrednih površina sadeći kukuruz, ječam, zob i pšenicu, a prije pet godina su izgradili i novu staju s automatskim izmuzištem što im je uvelike olakšalo posao.
– Na farmi su zaposleni sinovi Srećko i Davorin koji su i glavni krivci što smo ušli u ovu djelatnost te snaha Vesna. Ja sam im potpora za sve što treba jer, primili smo se posla koji je težak, kojeg se rijetko tko danas prima, a svi znamo da tu zarada nije brza ni lako dostupna, govori Nevenka te dodaje da su kozari svojevrsni sezonski radnici.
– Dojimo između devet i deset mjeseci, od veljače do kraja studenoga, što znači da prihode nemamo četiri mjeseca, navodi.
SUSTAV POTPORE
– Svi kozari okupljeni u našoj udruzi imaju svojevrstan sustav potpore, ali u ovakvim vremenima ni to nije dovoljno. Oni kojima je kozarstvo primarna djelatnost ne mogu samo tako odustati od svog posla pa se bore na sve moguće načine. O trenutnim cijenama ne želim ni razgovarati jer su niže od svake granice razuma i realnog ulaganja. Njih diktiraju oni najveći, a svi ostali se mogu samo prilagoditi i truditi se da opstanu, ljuto govori.
Bliža im budućnost još ne piše lijepe vijesti no, kako kaže Nevenka, bitno je ustrajati i boriti se, ali i spasiti sve uloženo.
– Previše je tu znoja, rada, truda i novaca uloženo da bismo odustali od svega pa ćemo zapeti svim snagama i dočekati tu ljepšu budućnost, zaključuje.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.500