‘Imam puno dijagnoza i pijem puno lijekova, kažu u Zavodu za anatomiju da baš takvoga trebaju!, kaže naš sugovornik otvarajući zanimljivu temu...
– Darivatelj sam svoga tijela nakon smrti. Neka uče na meni.
Zahvala je to zdravstvenom sustavu pomoć i zato što su se za mene
borili od 1985. godine do danas, a nikad nikoga nisam morao
podmititi. Imam puno dijagnoza i uzimam puno lijekova. Rekli su
mi da baš takvoga trebaju – riječi su Radovana
Zakoića, 60-godišnjeg umirovljenika iz Gornjeg
Hrašćana.
Gospodin Zakoić pokazao nam je i zahvalnicu ‘za nesebično
darivanje tijela nakon smrti’ koju je ovih dana primio iz Zavoda
za anatomiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
– Vaša odluka o darivanju tijela nakon smrti predstavlja iznimno
plemenit čin i daje priliku budućim liječnicima da na pravi način
ovladaju tajnama građe ljudskog tijela. To znanje je temelj
boljeg i uspješnijeg učenja gradiva i iz drugih nastavnih
predmeta, i to ne samo tijekom, već i nakon studija. Hvala vam na
tome – potpisao je Zdravko Petanjek, predstojnik
Zavoda.
Našu redakciju Radovan Zakoić je posjetio kako bi uputio riječi
zahvale čakovečkim liječnicima. Prvo je istaknuo Igora
Šegovića, ravnatelja Županijske bolnice Čakovec.
ŠPOTANCIJA
– Da nije njega ne bi ni mene bilo. Moja kći mu se požalila jer
su me neko vrijeme slali ovamo-onamo, bez prave dijagnoze. Slali
su me i na psihijatriju, nisu znali kud bi sa mnom. Govorili su
mi da moram na dijetu, pa da nisam dobro jer sam se prejeo, a ja
nisam mogao disati. Doktor Šegović ih je pošpotal i sve se
promijenilo. Operirali su mi srce, to jest ugradili pacemaker.
Stvar je u tome da godinama nisam mogao disati, mislio sam da je
od alergije na ambroziju. No, tada mi je kardiologinja Milica
Gabor postavila pravu dijagnozu. Uz probleme sa srcem imam i
apneju, poremećaj disanja u snu – ispričao nam je gospodin
Zakoić.
Naravno, slaže se da su i kilogrami koje je nakupio uzročnik
brojnih problema. No, kaže da je nakon ugradnje
elektrostimulatora srca “pao” sa 162 na 138 kilograma te normalno
diše.
– Ravnatelj Šegović ih je pošpotao, jer nema meni što medicinski
tehničar samo tako govoriti da sam predebeo. Pohvalio bih i
liječnicu Marinu Gradišer koja mi je pomogla
smanjiti šećer. Također, nutricionistica Ivana
Tkalec me naučila kako smanjiti tjelesnu težinu. Nije
dovoljno, kao što su mnogi činili, samo pacijentu reći da mora
smršaviti 50 ili 70 kilograma. Treba mu reći i kako to postići.
Ne pijem niti pušim, ali hrana mi je potrebna. Nutricionistica mi
je izračunala koliko treba jesti i pokazala mi kako polako
smanjivati težinu, a ne naglo, što često ne daje rezultate i nije
zdravo.
PRISTUP
– E, da, da ne zaboravim, pohvaljujem i svoga dugogodišnjeg
doktora Đuru Pervana, nedavnog umirovljenog
specijalista obiteljske medicine, te medicinsku sestru
Renatu Slamek. Naravno, veliko hvala
kardiolozima: Mihajlu Kovačiću koji me operirao
te Marku Hraniloviću – opisuje nam gospodin
Zakoić kako se uz pravilan pristup i razumijevanje pacijenta
mnogo može postići.
Njegove su nedaće počele te, sad već davne, 1985. godine. Pao je
s ljestava, ozlijedio kralježnicu i ruke te je dobio izljev krvi
u mozak. Tada je još imao 78 kilograma. Kaže nam da je 11 godina
pjevao u Zboru Vrhovski, 12 godina plesao u Seljačkoj slozi, a
pjevao je i u crkvenom zboru u Macincu. No, disanje ga je sve
više mučilo, a gomilale su se i brojne druge dijagnoze. Vidjeli
smo njihov popis u otpusnom pismu i doista je podugačak.
– Imam 18 dijagnoza i pijem 27 tableta na dan. Ne znam ni sam
kako se sve to uspije posložiti u meni. Mislim da ću biti dobar
materijal Zavodu za anatomiju! – ispričao nam je – uz osmijeh pun
životne radosti – Radovan Zakoić.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.499