Osnivači su dužni osigurati prehranu za učenike osnovnih škola. Neke koje nemaju kuhinju organiziraju dostavu hrane...
Pizza, pašteta na kruhu, varivo, tjestenina sa sirom ili makom…
U školama koje nude obroke na jelovnicima šarolika je hrana, od
suhih peciva i čaja do pečenih pilećih bataka s pireom, a nije
ujednačen ni broj obroka dnevno. No najveći je problem to što
velik broj djece u školama uopće ne dobiva obroke.
U riziku od siromaštva
Pučka pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat
Dragičević ističe da su u više navrata
upozoravali županije, gradove i Ministarstvo znanosti i
obrazovanja na potrebu djece za zdravom školskom prehranom i
toplim obrokom u školi.
– Velik broj škola, posebno u Dalmaciji, ne nudi svoj djeci
mogućnost kuhanog obroka, već samo uključenima u produženi
boravak ili cjelodnevnu nastavu – upozorava u svom godišnjem
izvješću. Prema podacima Ministarstva o školskim kuhinjama i
toplim obrocima, evidentno je, dodaje, da sva djeca u Hrvatskoj
nemaju jednake mogućnosti. Podaci prikupljeni u 903 matične i
1088 područnih škola govore da stotinu matičnih i 439 područnih
škola nema organiziranu prehranu. Obroke u školi dobiva 207.315
učenika osnovnih škola, i od toga je za 30,7 posto njih prehrana
besplatna, za 49,6 posto učenika u cijelosti je plaćaju
roditelji, a za 20,2 posto učenika djelomično je
sufinancirana.
Prema izvješću Ministarstva iz prethodne godine, od 916 osnovnih
škola koje su bile u sustavu Ministarstva, njih 784 ili 85,31
posto ima školsku kuhinju. U šest županija (Varaždinskoj,
Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj,
Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj i Istarskoj) sve
matične škole imaju školsku kuhinju. Najmanje matičnih škola s
kuhinjama je u Dubrovačko-neretvanskoj (28,1 posto),
Splitsko-dalmatinskoj (41 posto) i Zadarskoj (65,79 posto)
županiji, dok je u svim drugim županijama više od 80 posto
osnovnih matičnih škola sa školskim kuhinjama. U samo tri
županije sve osnovne škole imaju i školsku kuhinju i blagovaonicu
(Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska i
Požeško-slavonska županija). Od 1135 područnih škola, njih 480
ili 42,2 posto ima školsku kuhinju.
U devet županija više od polovice područnih škola ima školsku
kuhinju (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-moslavačka,
Varaždinska, Primorsko-goranska, Vukovarsko-srijemska, Istarska,
Međimurska i Grad Zagreb). Samo u
Dubrovačko-neretvanskoj županiji nijedna područna škola nema
školsku kuhinju, navodi se u izvješću pravobraniteljice. Za
većinu učenika roditelji sudjeluju u financiranju školske
prehrane. U Osječko-baranjskoj županiji svi učenici imaju
besplatnu prehranu, a za djecu koja imaju dva i više obroka
roditelji sufinanciraju druge obroke.
– Izgovor osnivača i dalje su nedostatna financijska sredstva i
nepostojanje školske kuhinje i blagovaonice, iako bi se, uz
njihov veći senzibilitet i motiviranost, topli obrok za učenike
mogao organizirati dostavom hrane iz državnih i javnih ustanova
koje su opremljene kuhinjom. Stoga je nužno ispitati potrebe i
mogućnosti te osigurati svakom djetetu topli obrok u školi –
upozorava Pirnat Dragičević. Kako bi se pomoglo djeci koja žive u
uvjetima siromaštva i u riziku su od socijalne isključenosti,
neke županije i gradovi sudjeluju u EU projektu “Školski obroci
svima”. Fond europske pomoći za najpotrebitije financira obroke
za oko 27.000 djece u riziku od siromaštva.
Što treba izbjegavati?
HZJZ je u preporukama naveo da treba izbjegavati gotove proizvode
s velikim udjelom masti, šećera ili soli, poput pekarskih
proizvoda od lisnatog tijesta. Roditelji školsku kuhinju u
prosjeku plaćaju od četiri do desetak kuna po danu. Osnivači su
dužni osigurati prehranu za učenike osnovnih škola. Neke koje
nemaju kuhinju organiziraju dostavu hrane.
Inicijativa “Pravo svakog djeteta na školski obrok” već nekoliko
godina pokušava ishoditi od Vlade da se svakom djetetu omogući
pravo na školsku prehranu. O toj temi razgovarali su i s
premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrima.