Odlaskom Vladimira Hajdinjaka Međimurje je ostalo bez svog posljednjeg motritelja... U našem kraju više nitko ne 'broji' kapi kiše, niti zna kojom brzinom vjetrovi odnose sjećanja...
Drvena kućica puna posuda, termometara i barometara, šibana
vjetrom i kišom, smještena na vjetrometini u dvorištu Gradskog
komunalnog poduzeća Čakom, pomagala je stručnjacima Državnog
hidrometeorološkog zavoda da svakodnevno prate količinu padalina,
snagu vjetra i temperaturu zraka u Međimurju. Podatke važne za
izradu vremenskih prognoza te vođenje statistika dugo je
prikupljao Vladimir Hajdinjak iz Mihovljana,
tada umirovljeni portir s ugovorom na pola radnog vremena u
Čakomu te motritelj DHMZ-a.
Nažalost, Vladimir Hajdinjak je preminuo 2021. godine u 64.
godini života, a njegovim odlaskom, Međimurje je ostalo bez svog
posljednjeg motritelja.
– U Čakomu je planirao raditi do kraja veljače, a umro je krajem
siječnja. Prestao je i raditi i očitanja na klimatološkoj postaji
jer je u mirovini želio biti više kod kuće s unucima, ali, eto,
sudbina nije dala, priča nam Marija Hajdinjak
(63), supruga pokojnog Vladimira.
– Podatke je prikupljao i po kiši i po snijegu, uvijek u točno
određeno vrijeme, pri čemu je prva očitanja radio u 6 sati, a
zadnja u 21 sat. Špotala sam ga kaj hodi, to mu je bila stalna
obveza. Dok je radio, tri puta je očitanja radio za vrijeme
radnog vremena, a onda se još dva puta dnevno vozio od kuće u
Mihovljanu do klimatološke postaje, priča nam Marija o
požrtvovnosti svog supruga. I odlasci na more tada su bili
problem, Vladimir je morao za svoj posao pronaći zamjenu među
kolegama.
NITKO NE ŽELI
Kako doznajemo od zaposlenika Čakoma Dejana
Hrastića – koji nas je odveo do postaje – Vladimirovim
odlaskom postaja je prestala s radom te se motrenja na toj
lokaciji trenutno ne obavljaju. Iako je očitati instrumente
jednostavno, u ovom našem dobu brzog načina života, posao
motritelja više nitko ne želi raditi.
Ističu nam to i u Državnom hidrometeorološkom zavodu u Zagrebu,
gdje voditeljica služba za informiranje, odnose s javnošću i
korisnike Kornelija Špoler Čanić kaže:
– U današnje vrijeme je praktički nemoguće naći nove motritelje
koji bi bili voljni prihvatiti se takve obaveze. DHMZ je zatražio
pomoć od GKP-a Čakom te Međimurske županije u pronalasku novog
motritelja, s ciljem održanja rada postaje. Nažalost, nije bilo
zainteresiranih kandidata, kaže K. Špoler Čanić te dodaje:
– To je posao koji zahtijeva svakodnevni angažman koji uključuje
motrenja tri puta dnevno, a u slučaju dodatnih termina i do pet
puta dnevno. Na našim postajama rade motritelji koji taj posao
savjesno rade i 30, pa čak i 50 godina, a posao se ponekad
prenosi u obitelji s generacije na generaciju, napominju u
DHMZ-u.
BUDUĆNOSTI
Na području Grada Čakovca tako trenutačno ne postoje aktivne
meteorološke postaje u nadležnosti DHMZ-a, a kako doznajemo, od
potrage za motriteljima se u međuvremenu i odustalo.
DHMZ je započeo provoditi projekt modernizacije meteorološke
motriteljske mreže, pa je na lokaciji postaje u prostoru GKP-a
Čakom predviđena instalacija automatske meteorološke postaje s
koje će podaci biti dostupni DHMZ-u u realnom vremenu.
Posao koji je Vladimir Hajdinjak tako požrtvovno obavljao
godinama odlazi u povijest, a spomen na njegov trud ostat će
sačuvan samo u sjećanjima obitelji i kolega te u ovoj crtici u
listu Međimurje, na papiru koji dugo pamti.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj
3.498