Mladi stručnjaci vezani su i privatnom i poslovnom linijom - u Županijskoj bolnici Čakovec Josipa je kao psihologinja zaposlena u poliklinici psihijatrije, a Matija kraju privodi specijalizaciju te bi krajem godine kao specijalist trebao pojačati Odjel za oftalmologiju i optometriju
Koliko su bili razdvojeni na početku svoje veze, kad je
Josipa Mijulkov, magistra psihologije (32)
studirala u Ljubljani, a Matija Blažeka, dr.
med. (30) u Zagrebu, toliko im život danas barem malo vraća, jer
su vezani i privatnom i poslovnom linijom. U Županijskoj bolnici
Čakovec Josipa je kao psihologinja zaposlena u poliklinici
psihijatrije, a Matija kraju privodi specijalizaciju te bi krajem
godine kao specijalist trebao pojačati Odjel za oftalmologiju i
optometriju.
FREUD I JUNG UMJESTO MEDICINE
Zanimljivo je da je i Josipa najprije upisala medicinu, no ona
se, kaže, ipak za nju nije pokazala dobrim izborom.
– Odustala sam već nakon dva mjeseca! U Gimnaziji Josipa
Slavenskog najzanimljivija mi je ipak bila psihologija, počela
sam čitati Freuda, Junga, proučavati psihoanalizu, analizu
snova… Zanimalo me ljudsko ponašanje i tako sam naposljetku
upisala psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Ljubljani, pojašnjava Josipa, danas Čakovčanka, rodom iz Murskog
Središća (ali i šibenskih korijena!).
U čakovečkoj Bolnici raditi je počela prije pola godine,
napravivši tako svojevrsni puni krug, jer je i po završetku
studija godinu dana kao pripravnica radila u istoj poliklinici.
Nakon toga, kao psihologinja je radila terenski u vrtićima, u
Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije te u
Domu za odrasle osobe Orehovica. Koliko se god bilo teško
‘šaltati’ između angažmana, sva su joj ta iskustva, kaže, itekako
dobrodošla u poslu koji danas obavlja.
– Imam iskustvo i s osobama s tjelesnim invaliditetom i ljudima s
intelektualnim teškoćama, i dalje se srećem s korisnicima
orehovičkog Doma koji su često kod nas na Odjelu, a dragocjeno mi
je i iskustvo iz vrtića s obzirom na to da pretežito radim s
djecom i adolescentima, od dijagnostike do terapija, pojašnjava
psihologinja.
Upravo u tim mlađim dobnim skupinama, dodaje, osobito nakon
pandemije, bilježe veliki porast anksioznosti,
opsesivno-kompulzivnih poremećaja, depresija, određenih fobija.
– Ipak, ljudi su danas slobodniji potražiti pomoć, roditelji su
puno otvoreniji u želji da pomognu svojoj djeci pa ih dovedu k
nama u polikliniku. Dodatno se educiram u pravcu
kognitivno-bihevioralne terapije koja mi puno pomaže u radu s tim
poremećajima i vidim da ima pomaka. Ali, važan je kontinuitet, da
se radi ne samo kod nas nego i kod kuće, ističe Josipa.
OD MAKETA DO OPERACIJA
I dok se ona malo ‘tražila’ po pitanju odabira zanimanja,
Čakovčaninu Matiji medicina je bila prvi i jedini izbor. Oduvijek
su ga, kaže, zanimale prirodne znanosti koje su se sa željom za
pomaganjem ljudima jednostavno stopile u humani poziv u službi
zdravlja i života.
Nakon Prve gimnazije Varaždin, studij je upisao na Medicinskom
fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 2016. godine pa u čakovečkoj
Bolnici odradio staž, potom je gotovo godinu dana proveo u Zavodu
za hitnu medicinu Međimurske županije, a onda se slobodno mjesto
za specijalizaciju otvorilo na Odjelu za oftalmologiju i
optometriju.
– Kako sam oduvijek volio raditi rukama, kao mali sam volio
slagati makete, tako su me zanimale prvenstveno operativne
struke. Razmišljao sam neko vrijeme o abdominalnoj kirurgiji, ali
u oftalmologiji i optometriji sam zadovoljio sve svoje interese
jer ona obuhvaća i operativni dio i ambulantu, pojašnjava.
Specijalizaciju, osim u ŽBČ, odrađuje u KBC-u Sestre milosrdnice,
a na napornu i izazovnu svakodnevicu specijalizanata, rana
buđenja, vožnju i rad u Zagrebu te kasni povratak, zaboravi kad
ga kod kuće dočekaju Josipa i najnovije pojačanje mlade obitelji,
mali Arsen koji je dom Mijulkov-Blažeka
upotpunio prije godinu dana.
Da je ovo razdoblje zahtjevno – je, kažu Josipa i Matija, ali
puno im pomažu bake i djedovi bez čije pomoći, ističu, ne bi
uspjeli. Prava ljubav, uostalom, preživi sve izazove, a njihova
je, smiju se, izdržala studentsku vikend fazu i vezu na relaciji
Zagreb-Ljubljana-Čakovec.
Prisjećajući se svojih prvih susreta prije 12 godina na
Motovunskom filmskom festivalu i varaždinskom Špancirfestu, ovih
dana kraju privode pripreme za vjenčanje za dva tjedna, a čim se
radna svakodnevica ustabili i Arsen malo poraste, već planiraju
šarolike obiteljske aktivnosti. Zajedno će u planine, a tata se
već veseli što će ubuduće sa sinom moći u ‘ribičiju’, naučiti ga
igrati tenis i svirati gitaru, a jednog ga dana sa sobom povesti
i u speleološke ekspedicije u podzemni svijet jama i špilja.