Ljubimica Kamenarovih odaziva se na ime Tina, a dosad je naučila 50-ak riječi... Među njima i pokoju sočnu psovku...
Više od 30 godina autolakirer Siniša Kamenar
(44) iz Mačkovca, kako sam kaže, boluje od ljubavi prema pticama,
a sve je započelo s akvarijskim puževima. Siniša je kao
petnaestogodišnjak od džeparca kupio akvarij i u njega smjestio
puževe, a nakon toga poželio nešto živahnije ljubimce pa kupio
par papiga tigrica. Nakon toga broj ptica samo se povećavao pa
Siniša danas ima više od stotinu pernatih ljubimaca, a s brojem
ptica raste i razina Sinišine sreće.
– Ptica je 30-ak vrsta, prevladavaju paunovi, prepelice, golubovi
i papige. Pojedine primjerke sam kupio u inozemstvu, a u brizi
oko životinja pomažu mi sin Teo i supruga
Andreja, otkriva nam Siniša te pokazuje krletke
koje zauzimaju dobar dio njihova dvorišta.
– Ptice možeš uzgajati samo ako ih voliš, a one su meni sve,
opuštaju me i pokraj njih zaboravim na vrijeme. Čak su mi i
zamijenile budilicu, s prvim zrakama sunca probude me pjevom,
kaže Siniša Kamenar.
Među brojnim vrstama Siniša ima i one najdraže, a to su kineske i
kalifornijske prepelice te papige.
– Odraslu jedinku kineske prepelice po veličini možemo usporediti
s piletom domaće kokoši, a osim što su malene, ističu se i po
tome što nose jaja prošarana zelenim i plavim mrljama. Za razliku
od njih kalifornijske prepelice su nešto veće, a uzgajaju se radi
ljepote perja. Mužjaci se ističu i pernatim ukrasom na glavi a
jedan primjerak košta 750 kuna, ističe Kamenar.
BRBLJAVCI
Papige su pak priča za sebe, njima je osiguran smještaj u dnevnom
boravku i ovisno o raspoloženju, pričaju s ukućanima:
– U dnevnom boravku živi par edel papagaja te jedna afrička siva
papiga. Edel papagaji ističu se bojama, mužjak je zelenog, a
ženka crvenog perja, dok je afrička siva papiga (poznata i kao
žako) čuvena po svojoj inteligenciji. Odaziva se na ime Tina, a
dosad je naučila 50-ak riječi te zna brojati do pet. Naučila je i
sočne psovke pa kada – o Božiću – župnik dođe blagosloviti kuću,
svi se molimo da papiga ne opsuje, uz smijeh nam priznaje
Kamenar.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.496