– U lovištu štetu plaća lovačko društvo, a ako je nesreća bila unutar naseljenog mjesta koje pokriva program zaštite divljači, onda plaćaju općina ili grad – kaže Mladen Lacković iz Lovačkog saveza Međimurske županije
Iz raznih dijelova Hrvatske stižu vijesti o bliskim susretima
ljudi i divljih životinja. I to sve češće u urbanim područjima, a
ne u zabitima. Divlje svinje viđene su u Zagrebu, Rijeci i Novom
Vinodolskom, naleti automobila na srnjake utrostručeni su blizu
naselja u Međimurju i Podravini, čagljevi zavijaju po karlovačkom
predgrađu…
Na skupinu djece u šetnji po nasipu HE Varaždin u srijedu navečer
zaletjela se srna u bijegu pred psom i dječaka (13) odbacila u
rijeku Dravu iz koje su ga u zadnji čas izvukli policajci. U
šetnji po šumi kod Milengrada u Zagorju skupina planinara imala
je u ponedjeljak usred dana bliski susret, oči u oči, s velikim
veprom koji nije pokazivao strah.
– Nije to nešto specifično za Hrvatsku, to se događa u cijeloj
Europi. Ako govorimo o divljim svinjama, zbog pritiska čovjeka,
one se kreću kad je najsigurnije. Čovjek je promijenio njihovu
biologiju. Točno je da su aktivne najčešće tijekom večeri, noću i
ujutro, ali ondje gdje nema čovjeka i uznemiravanja, aktivne su i
danju. No, nisu opasne za ljude ako su zdrave, ako nisu
ozlijeđene – pojašnjava izv. prof. dr. Nikica
Šprem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Trend je
povećanja divljih životinja u cijeloj Europi. Nekoliko je glavnih
razloga za to.
– Ljudi napuštaju ruralne sredine i tako oslobađaju prostor za
divlje životinje koje se sve više šire. Drugi je faktor
zapuštanje poljoprivrednih površina. Nadalje, nekad je u Europi
bilo jako puno domaće stoke koja se ispuštala na ispašu na
otvoreno, a danas je te stoke sve manje, tako da divlje životinje
sad zauzimaju i taj prostor. Četvrto, nakon Drugog svjetskog rata
na mnogim prostorima u Europi divlje životinje su praktični
nestale, pa su ljudi 60-ih, 70-ih i 80-ih godina počeli s
reintrodukcijom, odnosno premještanjem životinja iz jednog dijela
Europe u drugi. I peto, jedan od glavnih faktora svakako su i
klimatske promjene koje su, na primjer, utjecale na povećanje
populacije divljih svinja jer su zbog toplijih godina imale više
hrane – nabraja.
U Europi su posljednjih nekoliko godina veliki problemi s
afričkom svinjskom kugom koja je u zemljama u kojima se pojavila
izazvala mortalitet od 90 do 95 posto prirodne populacije divljih
svinja. Samo je, upozorava prof. dr. Šprem, pitanje vremena kad
će taj virus doći i u Hrvatsku jer ta je bolest zabilježena na
stotinjak kilometara od granice u Mađarskoj i na istoku sa
Srbijom.
– Kad se pojavi i kod nas, brojnost divljih svinja, koja je sad
jako velika, znatno će se smanjiti – dodaje. Na primjeru Zagreba
opisao je kako životinje dolaze sve bliže ljudima. Sljeme je
dobro stanište za divlje svinje, no njih na tom brdu nema toliko
koliko u podsljemenskom dijelu, oko Markuševca, Vrapča,
Jazbine… Razlog je to što na Sljemenu lovci smiju loviti na
temelju programa zaštite divljači, a i sve je više planinara i
biciklista koji uznemiravaju životinje koje se zbog toga spuštaju
niže u zone u kojima je lov zabranjen zbog blizina kuća. Tu
divljač nailazi na zapuštene vrtove, imaju dovoljno hrane i nitko
ih ne dira.
– Tu im je super. I sad su se divlje svinje polako počele
spuštati i u sam grad. Prije dva tjedna vidio sam ih između
Vidikovca i Švicarske kuće u Maksimiru. U Jazbini, gdje naš
fakultet ima vinograde, rade velike štete. Još sam prije desetak
godina upozoravao da će broj životinja samo rasti. Sad nam se
događa isto što i u velikim gradovima kao što su Berlin i
Barcelona, primjerice. Barcelona je ove godine izlovila više od
600 divljih svinja iz uskog centra grada. U Zagrebu nemamo dobro
posloženo tko bi i kako trebao provoditi regulaciju unutar grada
u koji lovci ne mogu.
Postoji program zaštite divljači, za provođenje kojeg je prema
odluci Grada zadužen Zoološki vrt. Oni rade nešto, ali nedovoljno
da bi mogli kontrolirati tu populaciju. I nije tu samo problem s
divljim svinjama nego i s čagljevima i lisicama koji dolaze u
grad, zečevi sve pojedu, tu su i vrane… – ističe. Problem
suživota ljudi i divljači može se, tvrdi, riješiti samo kontrolom
populacija.
Problem suživota ljudi i divljači može se, tvrdi, riješiti samo
kontrolom populacija.
– U Berlinu i Barceloni uredno love životinje po gradu. Možemo
raspravljati na koji način to provoditi, osobno sam protiv toga
da lovci dolaze i svi love po gradu, već da to rade posebno
educirani lovci, vatrenim oružjem ili posebnim hvataljkama, i o
tome se može razgovarati. Postoji više načina. Divljači je u
urbanim sredinama dobro i može se očekivati sve više konflikata.
Čitao sam o napadima divljih svinja na pse u Maksimiru, a takvih
stvari možemo u budućnosti očekivati još više – upozorava.
Lovci s kojima smo razgovarali kažu da ne smiju pucati na 100 do
300 metara od kuća, ovisno o veličini naselja. Gradovi i općine
trebaju donijeti programe zaštite divljači, a dosad ih je to
učinilo oko 60 posto. Poseban su problem sve češći naleti
divljači na automobile ili obrnuto, a prosječna je šteta između
7000 i 8000 kuna. Tko u tim slučajevima mora platiti štetu na
automobilima ako je vozač poštivao prometna pravila?
U tri godine 70 mil. kuna
– U lovištu štetu plaća lovačko društvo, a ako je nesreća bila
unutar naseljenog mjesta koje pokriva program zaštite divljači,
onda plaćaju općina ili grad – kaže Mladen
Lacković iz Lovačkog saveza Međimurske županije.
Ministarstvo poljoprivrede potpisalo je lani ugovor o osiguranju
od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim
osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj s Eurohercom.
U tri godine Ministarstvo poljoprivrede je iz državnog proračuna
izdvojilo ukupno 70,7 milijuna kuna za štete u prometu. Lovci su,
inače, pokrenuli inicijativu da nalet na životinju bude dio
obveznog autoosiguranja, kao što je to slučaj u Sloveniji. Na
usjevima divlje svinje počine 90 posto svih šteta od divljači. U
2020. godini odstrijeljeno je oko 64.300 komada divljači, od čega
gotovo 40.000 divljih svinja.