Primili smo priopćenje za javnost udruge Hrvatski domobran, ogranak Varaždin-Čakovec koje prenosimo u cijelosti:
“Svjedoci smo još jedne političko-kulturalne farse u Hrvatskoj. Riječ je dakako o najavljivanoj Međunarodnoj nacionalističkoj konferenciji koja se trebala održati u gradu Zagrebu, no prvenstveno zbog velike negativne medijske pompe i blamaže kojoj su podlegli čak i državni čelnici ista je otkazana. Održan je tek u petak, 13.4.2012. mizerni skup bez ijednog pripadnika u medijima ”razapete” stranke ili udruge.
Baš onako beznačajan kakvim su ga spomenuti mediji i htjeli učiniti. Naš osobni stav o cjelokupnoj najavljivanoj nacionalističkoj konferenciji posve je nebitan, no pošto se u medijima manipuliralo informacijama o spomenutom skupu te grupacijama koje su namjeravale učestvovati želimo samo skrenuti pozornost na nekoliko bitnih činjenica koje ne idu u prilog.
Naime, u nekoliko navrata u medijima se od strane premijera Zorana Milanovića mogla čuti izjava kako neće dopustiti dolazak stranih stranaka koje se pozivaju na rušenje ustavnog poretka i grabež hrvatskog teritorija pritom aludirajući na mađarski Jobbik. Izjave predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića na tu temu nisu se bitno razlikovale od premijerovih.
No nije li malo kontradiktorno da se netko zbog ovakve mizerne stvari poziva na rušenje ustavnog poretka i grabež hrvatskog teritorija, a kada se za tu istu državu 25. lipnja 1991. godine izglasavala ustavna Odluka o suverenosti i samostalnosti, zastupnici ”njihova SDP-a” napustili su demonstrativno Hrvatski državni sabor? Isto tako spomenuti grabež teritorija je prazna floskula koja ne drži vodu jer je Mađarska parlamentarna stranka Jobbik (treća po jačini) demokršćanska opcija u mađarskom parlamentu.
Njihov zahtjev za revizijom Trianonskih sporazuma spominje se u kontekstu zaštite mađarske nacionalne manjine u Srbiji, Slovačkoj, Rumunjskoj i Ukrajini, a nikako na štetu Hrvatske kako je to navedeno u hrvatskim medijima koje premijer i predsjednik očito slijede i citiraju. Ponekad su u povijesti interesi Mađarske i Hrvatske bili različiti, no gledano s današnje perspektive te uzimajući u obzir veliki mađarski doprinos u Domovinskom ratu na koji se Jobbik posebice ponosi, njihov dolazak podno spomenika Josipu banu Jelačiću svojevremenom ”rušitelju” Mađarske revolucije mogao bi biti samo zdravi poticaj za daljnje jačanje kulturne regionalne suradnje između Hrvatske i Mađarske.
Između ostalog u medijima nigdje nije navedeno da je već slični skup u potporu hrvatskim generalima u Haagu održan 20. svibnja 2011. godine ispred kraljevskog dvora u mađarskom mjestu Gödöllő u suradnji već spomenutog HČSP-a te mađarskog Jobbika bez ikakve medijske pompe niti bilo kakvih drugih problema.
Bitno je također napomenuti da je prije nekoliko godina tragično preminuli hrvatski branitelj, pukovnik HV, utemeljitelj Prvog internacionalnog voda pri zapovjedništvu obrane Laslova (Osječko-baranjska županija), te ujedno i prvi inozemni dragovoljac u HV, Eduardo Rozsa Flores – Chico inače bolivijsko-mađarskog podrijetla bio ujedno aktivist i urednik službenih web stranica već spomenutog mađarskog Jobbika.
Pitamo se dakle zar bi netko tko je branio svojom krvlju teritorijalni integritet Republike Hrvatske ujedno bio aktivist stranke koja isti narušava?! No ako dolazak mađarskog Jobbika kako premijer Milanović naglašava i jeste potencijalno razdiranje hrvatske teritorijalne cjelovitosti kako to da na isto nije upozoren predsjednik Josipović u susretu sa srpskim predsjednikom Tadićem koji otvoreno promiče velikosrpske ideje još uvijek jasno tvrdeći da je primjerice Ruđer Bošković Srbin Katolik te naš nacionalni blagdan – vojno redarstvenu akciju Oluja proglašava zločinačkom!
A isti taj predsjednik Josipović u Banjoj Luci posjetio je i prezentirao svoje umijeće sviranja glasovira Miloradu Dodiku, vladaru genocidne tvorevine na prostoru Bosne i Hercegovine, pa opet tada nitko iz stranke Zorana Milanovića nije reagirao na ovaj način kao u ”slučaju Jobbika”.
Očito je dakle da ova javna blamaža nema nikakvo pokriće već je samo proizvod lijevo orijentirane politike koja se vodi u Hrvatskoj već dugi niz godina preko vodećih medijskih kuća kojima često podilaze naše političke elite bez obzira na stranačku opredijeljenost, jer velika većina onih koji još uvijek drže konce u vodećim hrvatskim parlamentarnim strankama, pa tako i općenitom političkom životu zemlje donedavno su to isto činili samo u segmentima komunističke vlasti, ako pak ne oni, onda članovi njihove uže porodice.
Pa dok se tako premijer, predsjednik i vodeći mediji bave mizernim stvarima, poput dolaska šačice mađarskih desničara koje oni nazivaju fašistima u Hrvatsku, u isto vrijeme kroje odluke o našoj budućnosti sa onima koji su 90-tih jasno pokazivali svoju surovu fašističku stranu.
Tako nam opet u Hrvatskome saboru sjedi primjerice nedodirljivi Vojislav Stanimirović, dr. med., čelnik Samostalne demokratske srpske stranke, koji je u vrijeme opsade grada Vukovara i takozvane paradržave Republike Srpske Krajine u spomenutom gradu obnašao dužnost predsjednika vukovarske Skupštine općine, a kakvi su bili njegovi interesi u tome gradu dovoljno za sebe govori donja slika, te činjenica da je u gradu bio u vrijeme Stanimirovićeve vladavine postavljen spomenik četničkom vođi i ratnom zločincu Draži Mihailoviću sve do 1997., odnosno Mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.
I na kraju hrvatska javnost opet biva obmanuta od strane onih koji nerijetko iskrivljuju pravu istinu, ne bi li si na taj način osigurali senzacionalizam te na kraju osobnu korist. Ovaj članak zasigurno neće završiti u objavi nekog vodećeg informativnog hrvatskog portala ili tiskovine, jer mi smo za njih imaginarni, naša razmišljanja konzervativna i tradicionalna, a naši dopisi beznačajni, možda zato jer su istiniti, a mi za razliku od njih imamo ljudskog dostojanstva, morala i časti!”
Za udrugu Hrvatski domobran,
ogranak Varaždin-Čakovec,
Izvršni odbor
