Od 2015. godine djeca ne žive s njom, a otuđena su, tvrdi, njoj iza leđa i na prevaru...
– Ne znam više što da radim osim da sve iznesem u javnost. Tretiraju me kao kriminalku i žele me prikazati nemarnom majkom, iako nikad u životu svoju djecu nisam zlostavljala niti zanemarivala, nemam kriminalnu prošlost, nisam narkomanka niti lopov, nisam se bavila prostitucijom, nisam psihički nestabilna i nikad nisam bila na psihijatrijskom liječenju, započinje svoju priču Čakovčanka Ines Blažon Buhanec (38).
Više od osam godina, nastavlja, traje njezina borba za vlastito dvoje djece, koja od 2015. godine ne žive s njom i otuđena su, tvrdi, njoj iza leđa i na prevaru, a sve što je protiv nje uslijedilo do danas, kaže, njezina je obitelj činila uz podršku i blagoslov Centra za socijalnu skrb Čakovec, odvjetnice koju je bila angažirala da zastupa njezine interese te niza drugih stručnih službi.
– Ne poštuje se niti odluka Općinskog suda u Čakovcu, niti sudskih vještakinja, pa čak ni rješenje o nadzoru koju je CZSS sam napisao. Ne postoji nikakav opravdani razlog da budem ovako tretirana i da moram opravdavati svaki svoj korak, čime se ne narušavaju samo moja ljudska prava nego i prava moje djece. Ona imaju pravo na majku i na normalno djetinjstvo, govori Ines.
Složena obiteljska situacija i narušeni međuljudski odnosi o kojima Ines svjedoči provlače se i svim službenim dokumentima iz ovog višegodišnjeg razdoblja, a sve je počelo 2013. godine, kad je Ines sa svoje dvoje djece završila u sigurnoj kući, najprije na našem području, a potom i u Vukovaru. Odselila se potom u unajmljeni stan u Vukovaru, a kako bi se mogla posvetiti poslu i tako osigurati sebi i djeci što bolje uvjete kad te jeseni krenu u školu i u vrtić, pojašnjava, odvela ih je u Međimurje na praznike, njihovim očevima.
– Te jeseni više mi djecu nisu doveli nazad. Ja sam ih tijekom praznika redovito posjećivala, a tek sam naknadno doznala da su djeca povjerena mojim bivšim partnerima. Sve su kuhali meni iza leđa i sve je napravljeno planski, uz izliku CZSS-a da do mene nije bilo moguće doći, što nije istina. Ogorčena jer su svi moji pokušaji da vidim djecu bili onemogućavani, pristala sam djecu viđati jednom na mjesec po četiri sata, bez blagdana, praznika niti mogućnosti da kod mene prenoće. Znala sam da je to jedini način da ih uopće vidim i uz nadzor socijalne radnice smo se tako viđali tri godine, govori Ines.
Bez njezina znanja, nastavlja, u Zagrebu je 2015. godine provedeno i vještačenje nad mlađim djetetom, kojim se nju diskreditira kao majku. No, ona kaže da u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na vještačenje nikad nije bila pozvana niti se mogla odazvati, a nalaz je na uvid dobila tek u rujnu 2021. godine kad se, navodi Ines, ta Poliklinika našla u središtu nacionalnog skandala.
– Borila sam se gdje sam i kako stigla, pisala sam i Općinskom državnom odvjetništvu, pravobraniteljici za djecu, a s obzirom na to da je jedno moje dijete s teškoćama u razvoju, i pravobraniteljici za osobe s invaliditetom. U međuvremenu je izmijenjena sudska odluka kojom sad mlađe dijete mogu viđati svaki drugi vikend i srijedu, no susreti mi se i dalje uskraćuju kad god je prilika. Krajem 2020. godine provedeno je i novo vještačenje za starije dijete u Poliklinici Kocijan Hercigonja, a u nalazu stoji, među ostalim, ‘da dijete treba i dalje biti povjereno ocu ali uz obaveze viđanja s majkom bez negativnog utjecaja okoline, posebice bake’ – moje majke kod koje ono i živi, iako bi trebalo biti s ocem. Temeljem tog nalaza je i Općinski sud u Čakovcu donio rješenje kojim se proširuje viđanje starijeg djeteta, na svaki drugi tjedan od ponedjeljka do petka od 16 do 20 sati, svaki drugi vikend u subotu od 10 do 20:30 i nedjeljom od 10 do 20:30 te polovicu svih školskih praznika. Ta odluka ne da se ne poštuje, nego ja svoje dijete gotovo i ne vidim, zadnji put smo se vidjeli još 18. ožujka, svjedoči Ines Blažon Buhanec.
Nakon toga, i Centar za socijalnu skrb Čakovec donio je rješenje kojim se njoj i ocu starijeg djeteta određuje mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi a koja se, kaže Ines, uopće ne provodi.
Zbog svega što joj se događa, kaže, proživljava velik stres. Teško joj je prisjećati svega što je proživjela i iznositi svoje probleme u javnost, ali odlučna je – u borbi za svoju djecu ne planira stati.
ALENKA BILIĆ: MOĆ PROMJENE JE U RUKAMA ODRASLIH
Za komentar smo upitali i ravnateljicu Centra za socijalnu skrb Čakovec, Alenku Bilić koja ističe:
– Postoje, nažalost, neke životne situacije s kompleksnom obiteljskom pričom i kompleksnim odnosima koji se ne mogu regulirati niti mjerama Centra za socijalnu skrb a niti sudskim presudama. Stručni timovi CZSS Čakovec se u radu uvijek vode najboljim interesima djece, a moć promjene je u rukama odraslih – roditelja, skrbnika, rodbine kojoj su djeca povjerena.
Gospođi koja vam se obratila sa svojom pričom, kao i svim akterima njihove teške obiteljske situacije, pomaže se svim dostupnim metodama socijalnog rada iz naše nadležnosti te su uključeni i u savjetodavni rad Obiteljskog centra u Čakovcu, poručuje ravnateljica Alenka Bilić.