Od osnutka 1992. godine, vinari okupljeni u Društvo vinogradara i vinara Međimurja 'Hortus Croatiae' svoju snagu, i onda kad je najteže, crpe u složnosti i zajedništvu
U utorak, 29. ožujka, u kuriji Terbotz svečanu će skupštinu održati Društvo vinogradara i vinara Međimurja ‘Hortus Croatiae’ Štrigova, koje ove godine slavi 30. obljetnicu postojanja i djelovanja.
Te 1992. godine u Međimurju se vino proizvodilo u malim količinama, uglavnom za vlastite potrebe ili se prodavalo kombinatima u Štrigovi i Ljutomeru. Točno 30 godina kasnije, Međimurje je ime koje se više ne može zaobići na vinskoj karti ne samo regije nego i mnogo šire; da na plodnim međimurskim brežuljcima nastaje vrhunska vinska kapljica potvrđuju brojne medalje i priznanja s najprestižnijih svjetskih ocjenjivanja vina, kao i titule vinskih vitezova u redovima međimurskih vinara koji, baš kao i prije tri desetljeća, i onda kad je najteže snagu crpe u složnosti i zajedništvu.
Veliki jubilej bit će prilika da se članovima Društva uruče i priznanja, a o proteklih 30 godina, kao i aktualnom trenutku i planovima za budućnost razgovaramo s predsjednikom Društva ‘Hortus Croatiae’ Davidom Štamparom, mag. ing. arg. Nasljednik duge obiteljske tradicije predanosti lozi, kolege vinare u drugom mandatu predvodi u Društvu koje je osnovano kad su njemu bile – 4.5 godine.
* Za početak, podsjetite nas na početke, sam osnutak Društva za koji je zaslužna nekolicina vinara koje danas s pravom možemo smatrati doajenima i koji su prvi prepoznali da je šansa za snažniji prodor na tržište upravo u udruživanju i zajedničkom djelovanju vinara Međimurja…
– ‘Hortus Croatiae’ zapravo je bila prva osnovana vinska udruga nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Mogu reći da su ciljevi i vizija već onda bili postavljeni i zapravo su se ostvarivali kroz svih ovih 30 godina, a zapravo smo zadnjih godina postali i nacionalno prepoznatljiviji.
* Zanimljiva je i crtica iz povijesti o nastanku samog imena, odnosno tko su ‘kumovi’ ‘Hortus Croatiae’?
– Prije svega za to je najzaslužniji prof. Franjo Lovrec, prvi predsjednik Društva, koji je dao ideju o imenu, pa se savjetovao s prof. dr. Zvonimirom Bartolićem koji je potvrdio kvalitetu imena. Dakle, ime je jako dobro osmišljeno, nezamjenjivo je, identično i svevremensko, što je svake hvale vrijedno.
* Kroz ovih 30 godina, koji su možda bili prelomni trenuci za Udrugu?
– Mogu samo reći da bez obzira na sve ipak nas je složnost održala skupa.
* Vi ste na čelu Društva sad već drugi mandat, kako je prošla ta ‘smjena generacija’ i kakve je nove zamahe mladi naraštaj vinara donio radu ‘Hortus Croatiae’?
– Prije svega treba priznati i reći hvala starijoj generaciji koja nam je uopće dala na povjerenje vodstvo Društva. Prvu godinu su nas pratili u svakom koraku. Polako se grupirala nova generacija s idejama koje smo počeli provoditi u djela, a starijoj smo generaciji ulili povjerenje. Najviše se ovim putem zahvaljujem Tatjani Hažić i Tei Dvanajščak Vuković koje su uz mene svih ovih godina dale najviše ideja, energije i vremena kako bi sve funkcioniralo i kako bi Društvo napredovalo. Ja jesam predsjednik, međutim, za sve što se napravilo zaslužni su i ostali članovi koji vide budućnost međimurskog vinarstva.
* Koliko Društvo danas broji članova i koji su najveći izazovi s kojima se nosite, osobito u kontekstu zadnje dvije pandemijske godine?
– Danas nas ima 28 članova vinara, od kojih su dva ‘friška’ učlanjenja te pet članova prijatelja. Najveći izazovi su zapravo poskupljenja koja su nepredvidiva i koja će vjerojatno utjecati na nova ulaganja.
Te krizne godine prisilile su vas da budete prilično maštoviti i domišljati, pa su iznjedreni i neki novi događaji?
– Da, osmislili smo projekt Go!vGorice što je zapravo još više ojačalo Vinsku cestu Međimurja.
Puno je napora uloženo i u infrastrukturno širenje ponajprije vinskih kuća i kušaonica, koliko se to isplatilo? Ili tek očekujete da će se isplatiti?
– Najviše se ulagalo u zadnje dvije-tri godine i mogu reći da tek sada dolazi naše vrijeme. Pandemija nam je pomogla na način da su nas Hrvati počeli sve više istraživati jer se nije moglo van granica, a kad bi došli, ostali bi oduševljeni. I zato možemo reći da se ulaganje u kušaone i širenje turističke djelatnosti itekako isplatilo.
* Kakva je budućnost Urbanova kao naše najznačajnije vinarske manifestacije?
– Urbanovo već sada uživa titulu jedne od najboljih vinskih manifestacija u organizaciji neke vinske udruge. Smatram da će budućnost Urbanova odrediti sami vinari i to na način da će ponudom vina, a pritom mislim na neka nova vina i neke nove dimenzije u proizvodnji, odrediti kvalitetu i smjer manifestacije i samim time privući neke nove potrošače vina.