- Koliko smo dobri bili svjedoči da smo 1973. bili prvaci Hrvatske pa je među natjecateljima kružila izreka ‘Ako su Sečari došli, zaboravite na prvo mjesto’, sjeća se naš sugovornik
Umirovljenik Ivan Tkalec (88) iz Palinovca odoru vatrogasca je obukao davne 1952. godine, a i danas mu dobro pristaje. Za 70 godina aktivnog rada u vatrogastvu nedavno je nagrađen spomenicom DVD-a Palinovec, a u društvu je član od svoje 18 godine.
– Pozvali su me još kao mladića da se učlanim u DVD i tom pozivu sam se rado odazvao. U DVD-u nas je bilo nekolicina pajdaša, a osim što smo gasili požare, aktivni smo bili i na natjecanjima. Koliko smo dobri bili svjedoči da smo 1973. bili prvaci Hrvatske pa je među natjecateljima kružila izreka “Ako su Sečari došli, zaboravite na prvo mjesto”, s ponosom se prisjeća Ivan Tkalec te dodaje da mu i danas srce poskoči od veselja kad čuje da su palinovečki vatrogasci negdje stali na postolje.
KONJI I ŠPRICA
Osim odlaska na natjecanja, odlazilo se i na požarišta, u to
vrijeme najčešće su gorjele štale i gospodarski objekti.
– Mi smo gasili, a mještani su nosili vedra s vodom za pumpanje, prisjeća se Tkalec.
ZABAVE
Da nije sve bilo samo u gašenju požara i natjecanjima, svjedoči nam jedna anegdota koju je naš sugovornik rado podijelio. U to vrijeme vatrogasne zabave okupljale su cijelo selo, a vatrogascima su bile prilika da nešto zarade i kupe novu opremu. Na zabavama se dobro jelo, a kako Tkalec ističe, i pilo, pa je vina trebalo u većim količinama. Palinovečki vatrogasci su tako jedne godine željeli uštedjeti, pa su grožđe za prešanje nabavili iz Srbije.
– Vino od tog grožđa je bilo jače nego što smo navikli pa se cijelo selo napilo. Bila je velika zabava pa su pojedini pod utjecajem vina i zaspali na travi ispred vatrogasnog doma. Jednog mještanina je tako pronašao njegov bratić pa mu je vikao: “Pajdaš, stanite se, bute se prehladili” nesvjestan da pred njim leži rođak, kroz smijeh nam priča Tkalec.
MUŠKA LOZA
Od tada se vatrogastvo promijenilo. DVD Palinovec je izrastao u najbrojnije vatrogasno društvo u Međimurju, a Ivan oblači isključivo svečanu vatrogasnu odoru. Na intervencije i natjecanja odlaze neke nove generacije, a Tkalec svoje umirovljeničke dane provodi radeći ono što najviše voli.
– Odem na druženja umirovljenika u Prelog ili vozim bicikl kad je lijepo vrijeme. Uz to provodim vrijeme sa sinom Božidarom, unucima Dejanom i Denisom te praunucima, Davidom, Vitom i Lukom, ističe Tkalec te za kraj otkriva jednu pomalo neobičnu obiteljsku zanimljivost:
– U našoj obitelji već 103 godine nije rođeno žensko dijete!
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.490
