U udruzi osnovanoj 2007. u Čakovcu najviše je Ruskinja i samo nekoliko Ukrajinki. Osnovale su je žene koje su se 80-ih i 90-ih doselile u Hrvatsku došavši ovdje zajedno s partnerima, građevinskim radnicima iz Međimurja koji su u SSSR-u bili na privremenom radu
Upoznale se su preko društvene mreže, na stranici “Ukrajinci u
Hrvatskoj”. Kad je vidjela obavijest da se traži smještaj za
majku i dvoje djece, Preložanka Natalija Horvat
nije dugo razmišljala. Javila im je da mogu doći u Prelog, gradić
u Međimurju, a ona će im pronaći smještaj. Tako je i bilo.
Tatjana Logvinjuk (33) iz Krivog Roga, osmog po
veličini grada u Ukrajini s više od 700.000 stanovnika, uselila
se s djecom na kat jedne privatne kuće u Prelogu, čiji se vlasnik
ponudio da će besplatno prihvatiti izbjeglice iz Ukrajine.
Smještaj je u kratkom roku pronađen i za Nataliju Kitonjinu (42)
iz Kijeva i njezinu djecu, a obavijest o tome da traži smještaj
za svoju obitelj objavio je njezin suprug koji je ostao braniti
domovinu.
– Kijev je pod stalnim napadima. Pogledajte kako rakete padaju na
zgrade… – pokazuje Natalija Kitonjina za
Večernji list videoisječke koji joj na mobitel stižu iz
domovine. Uspjela se već zaposliti u jednoj čakovečkoj tvrtki s
kojom je njezina tvrtka u Ukrajini surađivala. Tatjana pak zasad
neće tražiti posao jer se mora brinuti o djeci koja imaju samo
četiri i sedam godina. – Preživjeli su veliki stres – kaže.
Osim tim dvjema ženama, Natalija Horvat,
Ukrajinka koja već 24 godine živi u Međimurju, pomogla je i
svojoj sestrični Ingi Bilokurovoj (47) i njezinu
dvanaestogodišnjem sinu, koje je smjestila u svoju kuću.
Natalija je tajnica u Kalinki, udruzi ruskoga govornog područja u
Međimurju. U udruzi osnovanoj 2007. u Čakovcu najviše je Ruskinja
i samo nekoliko Ukrajinki. Osnovale su je žene koje su se 80-ih i
90-ih doselile u Hrvatsku došavši ovdje zajedno s partnerima,
građevinskim radnicima iz Međimurja koji su u SSSR-u bili na
privremenom radu. Zaljubile su se i postale međimurske snahe, a
kulturu i običaje iz svoje domovine njegovale su u udruzi. I onda
je došao taj 24. veljače 2022. Nastao je šok.
– U početku smo svi bili zaprepašteni, i Ruskinje i mi Ukrajinke.
Tu smo u Hrvatskoj već dugo, neke i 30 godina, djeca su nam ovdje
rođena. Među nama nije bilo problema. Nikad među nama nije bilo
dijeljenja. Neke članice imaju rodbinu u Ukrajini, neke u Rusiji.
Moja najbolja prijateljica je, na primjer, Ruskinja, a kuma mi je
iz Donjecke oblasti. I što sad, da zbog političara ne
razgovaramo!? Pomažem zemljacima iz Ukrajine, ali ne mogu
prekinuti veze s Rusima. Treba gledati kakav je tko čovjek, a ne
odakle je – govori Natalija koja tečno govori hrvatski, pa pomaže
pri prevođenju i ishođenju dokumenata za izbjeglice iz Ukrajine
koje u Hrvatskoj imaju ista prava kao i hrvatski građani.
Povezala se Natalija i s Crvenim križem, čiji su se volonteri
zdušno angažirali. Po sestričnu Ingu Natalija je, uz pomoć
sinova, 28. veljače otišla na 1300 kilometara udaljenu
ukrajinsko-rumunjsku granicu. U Odesi nisu vjerovali da će biti
rata, sve dok se 24. veljače u pola pet nije počelo pucati po
vojnim bazama blizu Odese. Inga je mislila da grmi. U par dana
spakirala je nužne stvari i javila sestrični da dođe po nju. Inga
se brzo privikla na život u novoj zemlji. U Ukrajini je radila
kao prodavačica u butiku. Samohrana je majka, ekonomistica po
struci.
– Prije godinu dana sam u Odesi kupila stan. Radila sam i
planirala budućnost za sina i sebe. U samo jednom danu sve se
promijenilo – kaže Inga. U Ukrajini su joj ostale majka i
sestra.
U Prelogu se zaposlila kao čistačica u hotelu. Sin je odmah
upisan u peti razred OŠ Prelog. U peti je išao i u Odesi. Polako
uči hrvatski, našao je nove prijatelje. Upravo se vratio iz
škole, nešto pojeo i otišao u sobu pratiti online nastavu na
ukrajinskom, koju vode nastavnici iz raznih dijelova Europe.
Izbjeglice koje dolaze u Hrvatsku pokušavaju se integrirati.
Traže bilo kakav posao.
– Puno ih je s višom stručnom spremom, ali problem je
nepoznavanje hrvatskog jezika, tako da je izbor radnih mjesta
ograničen dok ne nauče hrvatski. Bilo bi dobro organizirati
nekakav tečaj hrvatskog jezika za izbjeglice jer ih svakim danom
dolazi sve više – kaže Natalija Horvat.
Još se ne zna hoće li izbjegli imati pravo na naknadu. U
Varaždinu je mala dvorana Arene pripremljena za prihvat do 200
izbjeglica. Smještajni kapaciteti osigurani su i u gradovima u
Varaždinskoj i Međimurskoj županiji.
– Svi koji dolaze iz Ukrajine bježeći pred ratom misle da ovdje
neće biti dugo, da će rat brzo završiti i da će se vratiti svojim
domovima. Nisam zasad čula nijednu ženu koja je ovih dana stigla
iz Ukrajine da bi rado ostala ovdje živjeti. U Ukrajini ih čekaju
muževi i obitelji – kaže Natalija.