Udruga Hrvatski domobran Varaždin – Čakovec u suradnji s Društvom za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Čakovca i Varaždina obišla je, 24. ožujka 2012. godine, grobišta i spomen obilježja Hrvatima i Hrvaticama likvidiranim u partizansko-komunističkim masakrima, nakon završetka Drugog svjetskog rata, povodom čega su uputili priopćenje za javnost koje prenosimo.
Skupina hodočasnika od pedesetak ljudi skupila se kod ”Spomen zida” u Čakovcu, podignutom u čast poginulim hrvatskim braniteljima iz Međimurja. Nakon podsjećanja na žrtve iz Domovinskog rata, hodočasnici su krenuli na mjesta mučenja i egzekucije nedužnih Hrvata i Hrvatica koji su u ono vrijeme razmišljali drugačije od komunističkog diktatora Tita i njegovih egzekutora. Prvi je zloglasni komunistički zatvor u Čakovečkom starom gradu. Žalosno je da na mjestu mučenja i egzekucije stotine nedužnih muškaraca i žena aktualna vlast u županiji i gradu nije postavila nikakvo spomen obilježje na masovne zločine koji su se ovdje odvijali u vrijeme bivše države. Možda je tome tako jer je današnji ravnatelj tog objekta bivši aktivni komunistički funkcionar. To je dakle kao da bi u Njemačkoj danas neki bivši nacista postao ravnatelj u Dachau ili Auschwitz-Birkenau! Ukratko, skandalozno i ponižavajuće.
Treći krvnik Europe Josip Broz, je po zapovjednoj odgovornosti kriv za 925 ubijenih ili nestalih Međimuraca nakon što su Bugari oslobodili ovaj dio Hrvatske od ostataka poraženih sila. Partizani su kao pobjednici došli u Međimurje gdje su drugi izvojevali pobjedu. U ovom području ubijali su Međimurce i ostatke Hrvatske vojske koje su doveli iz Bleiburga. Isto tako po nalazima patologa kosti žrtava nađene u Gornjem Hrašćanu pokazuju da se radi o mladim žrtvama. Zna se da je kod Bleiburga zarobljena skupina od oko 700 hrvatskih srednjoškolaca polaznika vojne srednje škole. Po količini nađenih kostiju i indiciranoj mladosti najvjerovatnije da je u mađarskom pograničnom rovu kraj Gornjeg Hrašćana strijeljan dio hrvatske srednjoškolske mladeži.
Udruga Hrvatski domobran Varaždin – Čakovec u suradnji s Društvom za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Čakovca i Varaždina obišla je pored spomenutog i grobište Ksajpa u Šenkovcu, a potom se uputilo na područje grada Varaždina, kod spomen križa u Dravskoj šumi, kao najveće grobište Varaždinske biskupije. U podne su hodočasnici odali poštovanje žrtvama kod spomen ploče postavljene u sjećanje na Hrvate i Hrvatice odvedene iz logora smještenog u poratnim danima Drugog svjetskog rata na igralištu Tivara, današnjem stadionu Varteks.
U Varaždinskim Toplicama, na grobištu Leskovec hodočasnicima su se pridružili i članovi Udruge Hrvatski domobran iz Varaždinskih Toplica te su svi zajedno obišli grobište Čukovec kod Ludbrega, te u naselju Cvetkovec, u Koprivničko – križevačkoj županiji. Tamo su dana 24. do 27. svibnja 1945. godine po završetku II svjetskog rata, zločinci su u tom kraju mučki poubijali bez suđenja 130 pripadnika Hrvatske vojske, predane od Engleza u Bleiburgu. Mještani su tijela 43 ubijena vojnika prenijeli na mjesno groblje gdje je podignut spomen križ.
Nakon toga spomenuta je skupina opet prešla preko rijeke Drave te se zaustavila u Kotoribi gdje je obiđeno poznato grobište Leš, a potom i grobište u selu Držimurec. Kasnije hodočasnici obilaze grobište Repova šuma u Štrigovi, a tu se pridružuju članovi Matice Hrvatske i Braće hrvatskoga zmaja. U Štrigovi je ujedno bio i završetak hodočašća te svečana i prigodna misa, te je tom prigodom vlč. Damir Bobovec, kao izaslanik biskupa Josipa Mrzljaka naglasio sljedeće:
“Dok se i sama čast i čistoća Domovinskog rata brani na taj način da se čak i s najviših mjesta poziva na iskreno priznanje i procesuiranje nedopuštenih djela počinjenih na njegovim marginama, ne vidimo jednaku dobru volju i hrabrost da se taj isti kriterij primijeni i na nedjela počinjena u Drugom svjetskom ratu i nakon njega od strane koju se neskriveno simpatizira. One pak koji su aktivno sudjelovali u tim događanjima okrvavivši ruke, a još ni danas ne pokazuju ni trunke kajanja, možemo samo najiskrenije žaliti moleći se za njih da odustanu od svoje okorjelosti u grijehu i ne kajanju prije nego stanu pred sudište Božje kad već nisu stali pred ljudsko. A najgore je to što nas takav “selektivan odnos prema žrtvama režima i ratova prošlog stoljeća na hrvatskim prostorima ne oslobađa od tereta prošlosti i ne daje sigurnost željenog mira”(kardinal Bozanić na Jazovki, 16.lipnja 2011).”
Božja pravda je spora ali dostižna. Za svog života zločinci mogu sakrivati istinu, ali Bogu koji vidi misli i djela svakog pojedinca, će svatko doći na istinu. Tada manipulacije medijima i sve povijesne laži otpadaju. Ali nažalost zbog svega toga, sada imamo prokletstvo nad Hrvatskom. Božje prokletstvo zbog sakrivanja i ne pokajanja nad nevinim žrtvama. To prokletstvo se jasno vidi na ekonomskom i političkom području. I potrajat će dok se ta nepravda ne ispravi.
Njemački je kancelar Willy Brandt 7.12.1970. istupio pred spomenikom u Waršavskom getu, te se ispričao za nacističke zločine. Sljedeći taj primjer isto su trebali ili još uvijek trebaju učiniti neki visoki dužnosnici Republike Hrvatske u Bleiburgu. Udruga Hrvatski domobran nakon hodočašća po mjestima mučenja i masakra, a u kontekstu najave ukidanja saborskog pokroviteljstva nad Bleiburškom komemoracijom želi naglasiti sljedeće; Iako su u Bleiburgu pronađeni zatrpani mnogi obrambeni rovovi, puni kreča koji se posipao po žrtvama, da se prikriju tragovi masakra Hrvatski sabor želi ukinuti pokroviteljstvo nad spomenutom godišnjom komemoracijom jer je tamo bila jedna vojska.
Zar bi tada trebalo ukinuti i pokroviteljstvo nad Vukovarom odnosno Ovčarom? Jer i tamo je bila samo jedna Hrvatska vojska, predana i razoružana. Na isti je način izmasakrirana nakon 46 godina od kobnog Bleiburga! Užas i ludost. Sreća u nesreći je samo ta da ovog puta nije bilo komunističkih saveznika Staljina i Tita da nastave još godinama krvavi pir nad golorukim hrvatskim narodom.
Za Hrvatski domobran,
ogranak Varaždin-Čakovec,
Izvršni odbor
