Poznati moreplovac i književnik Joža Horvat rođen je prije točno 107 godina...
Na današnji dan daleke 1915. u Kotoribi je rođen hrvatski književnik i moreplovac Joža Horvat kao jedno od devetero djece. U Kotoribi provodi rano djetinjstvo, a u desetoj godini njegovog života obitelj seli u Zagreb.
Povodom godišnjice rođenja, Knjižnica i čitaonica Kotoriba na posebnom je mjestu izložila njegova djela, bistu koju je izradio Boris Leiner, te albume s fotografijama na kojima su zabilježeni njegovi mnogobrojni posjeti rodnoj Kotoribi kako bi se korisnici mogli prisjetiti njihovog sumještanina. Djela, bista i albumi bit će ovdje izloženi idućih tjedan dana.
U Knjižnici i čitaonici smještena je ostavština Jože Horvata, izložena je na samom ulazu, dio s nagradama, slikama te poklonima samome Joži. Na posebnom dijelu izložene su njegove knjige, kao i knjige koje je kupovao i dobio od prijatelja te razne nagrade, plakete, slike i poprsje koje je izradio Boris Leiner koji je izradio i poprsje u osnovnoj školi u Kotoribi koja nosi ime po Joži Horvatu.
Dio svojih suvenira koje je Joža donio sa svojih proputovanja i plovidba po cijelom svijetu poklonio je muzeju u Čakovcu jer su tamo prikladnije smješteni, a ostatak je dao svojoj Kotoribi, rekao je kako osjeća da to pripada Kotoribi i njezinim mještanima.
Joža je Knjižnici i čitaonici poklonio 564 knjige, a ostavština je otvorena 18.9.2009., a na samom otvaranju je bio i Joža Horvat u pratnji Tatjane Holjevac. Od tih 564 knjige, veliki dio čini njegova osobna zbirka, knjige koje je on skupljao ili dobio na poklon, pa se tako tu nalazi kompletna edicija knjiga Pet stoljeća hrvatske književnosti, atlas svijeta koji je koristio Joža Horvat kod priprema za oplovljavanje svijeta, knjige njegovih prijatelja te vlastite knjige Jože Horvata, kao i prijevodi njegovih knjiga na kineski jezik i esperanto.
Joža Horvat uvijek je ponosno govorio o svojoj Kotoribi, uvijek
joj se rado vraćao, svome selu, svojoj rijeci Muri i svojim
vodama na koje je još kao dijete vrlo rado odlazio na ribolov.
Gotovo svake godine, iako je bio već i dosta bolestan, za svoj
rođendan je vrlo rado navraćao u svoju rodnu Kotoribu. Bio je
zaljubljenik u svoj kraj, svoje mjesto, ali i u kotoripski
folkor, običaje, priče i pjesme, uvijek je navodio da je on
“dječak s Mure”, uvijek je tražio domaće specijalitete pri svojem
dolasku kako bi se vratio u sjećanja na svoje djetinjstvo i svoj
rodni kraj.
Posljednjih godina života živio je u Zagrebu, ali značajni dio svojeg vremena provodio je i na ranču u Gorskom Kotaru. Umro je u Zagrebu, 26. listopada 2012. godine, u svojoj 98. godini života. Početkom 2013. godine Osnovna škola Kotoriba pokreće proces preimenovanja škole u Osnovna škola Jože Horvata Kotoriba, što Međimurska županija kao osnivač i odobrava te se od onda škola naziva po Joži Horvatu.
Ostat će upamćen po svojim djelima Besa, Waitapu, Sedmi be, Ciguli miguli, Mačak pod šljemom, Svjetionik i dr. Njegova djela prevedena su na mnoge svjetske jezike, između kojih su i ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski jezik te esperanto.