Odlična je učenica, odlična crtačica, karikaturistica, a ima i vlastitu slikovnicu!
Za Anu Barić iz Čakovca mnogi bi odrasli rekli da je malo kad ozbiljna. Svojim smislom za humor uveseljava obitelj i okolinu, a pretače ga i na papir i to u obliku crteža i karikatura. Odlična je učenica sedmog razreda u I. osnovnoj školi Čakovec, odlična crtačica koja je dosad sudjelovala na brojim izložbama i natječajima. Osim toga, Ana već ima i vlastitu slikovnicu. Osmislila ju je, napisala i ilustrirala 2019. godine.
– Jedna je moja prijateljica prije toga pobijedila na natječaju
“Moja prva knjiga” i tad mi se dopala ideja da imam svoju knjigu.
Dva tjedna prije isteka roka, rekla sam mami za natječaj, odmah
je reagirala i učiteljica koja je već imala spremne dvije ideje i
naslov “Maštovilka”, prisjeća se Ana.
Prvotna je zamisao bila da napravi nešto s dugom kosom zbog asocijacije na Matovilku, a onda je ipak smislila nešto drugo.
TIJEK MISLI
– Razmišljala sam o sebi… o tome kako uvijek puno razmišljam i ometam samu sebe. Recimo, kada bih morala učiti, ja razmišljam o svemu i svačemu i trošim vrijeme na razmišljanje, a ne na učenje. Tako sam se dosjetila da bi Maštovilka zamišljala posebnog prijatelja koji ju smeta, kao što ja smetam sebi, objašnjava Ana.
Cijelu je slikovnicu dovršila za samo dva tjedna. Uspjeh koji je postigla, prvo mjesto na natječaju s kojim je došlo i tiskanje knjige iznenadio ju je i motiviralo da nastavi.
– Do tad se nisam previše ozbiljno bavila crtanjem, ali me učiteljica još više poticala i prijavljivala me na puno više natječaja iako sam se i prije toga se zanimala za crtanje, još od vrtića kad su mi omiljeni motivi bili konji. Negdje u trećem, četvrtom razredu sam uz internet počela učiti više o crtanju, a imala sam i veliku podršku obitelji i učiteljice Slavice Pospiš koja je prepoznala i poticala moj talent, priča nam naša mlada sugovornica.
Crtanje je stalno prisutno u Aninom životu. Ako ne crta, tad obavezno nešto “črčka”, čak i u školi po knjigama i bilježnicama.
– Kada mi dođe – jednostavno moram crtati tako da se zna dogoditi da crtam i na nastavi, priznaje.
Najviše voli crtati lica, a među manje omiljenim motivima su joj životinje.
– Jednostavno ne volim crtati životinje, ali lica su nešto sasvim
drugo. Počnem tako da najprije nacrtam jedno oko, drugo oko, nos.
Lica crtam za gušt, a kada se pripremam za kakav natječaj, tada
se naravno držim zadane teme, kaže.
Često javlja na natječaje kojih srećom ima. Kaže – taman dovrši rad za jedan, a već se pojave nova tri natječaja. Ne izostaju ni nagrade koje prate njene originalne ideje.
– Ponekad mi padne na pamet ideja potaknuta svakodnevicom. Recimo, taman sam s mamom razgovarala o smiješnim temama za jedan natječaj. Onda se brat Jura zaustavio na vratima i sinulo mi je da bih mogla nacrtati kako prolazimo kroz novu godinu kao – na primjer – kroz vrata.
NOVI IZAZOV
Ana se unatrag godine dana intenzivnije posvetila posebnoj vrsti likovnog izričaja, karikaturi.
– Karikatura je drukčija od običnog crteža. Recimo da ne zahtijeva toliko detalja kao crtež, a i pretočiti humor u crtež, odnosno karikaturu, nije lako. Moje šale su – rekla bih – specifične i nije ih lako nacrtati. No, kada ih pojednostavim, tad mi krene, priča Ana za koju mama Kristina i tata Damir kažu da je najveća šaljivica u obitelji, a s njima bi se složili stariji brat Jura i sestra Sara.
Da joj šale, a i crtanje itekako idu potvrđuju brojne nagrade. Osvojila je među ostalim Trofej iz karikature, drugo mjesto na Danima Lovrakove kulture, treće mjesto na SFeraKonu, festivalu znanstvene fantastike.
Želja joj je upisati jezičnu gimnaziju jer je osim crtanja
zanimaju strani jezici, voli i hrvatski jezik i geografiju. Iako
do upisa na fakultet još ima vremena, sviđa joj se ideja o
studiranju na Likovnoj akademiji.
No, prije toga bi željela stjecati iskustva u obrazovanju u drugoj zemlji.
– Htjela bih otići u Njemačku preko Erasmus programa. Dosta dobro znam njemački tako da mi jezik ne bi bio problem, sigurna je svestrana Ana.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.485