Majka stomatologinja poticala ga je da postane stomatolog, no sudbina je baš htjela da bude liječnik. Čakovčanin Roko Munđar kraju privodi specijalizaciju iz pedijatrije, i dio je prekrasnog tima koji na Odjelu pedijatrije u Županijskoj bolnici Čakovec liječi najmlađe Međimurce i Međimurke...
Medicinski uzor 35-godišnji Roko Munđar, dr. med. iz Čakovca nije morao daleko tražiti. Stomatologiji je život posvetila njegova majka Gordana Mavrin Munđar, dr. dent. med., pa je i starijeg sina poticala u tom smjeru. No sudbina je, kaže Roko, ipak htjela da upiše medicinu i danas na Odjelu pedijatrije Županijske bolnice Čakovec kraju privodi specijalizaciju iz ove grane medicine posvećene djeci.
– Mama je htjela da budem stomatolog, a tada mi se to nije činilo
privlačnim zanimanjem, dok me medicina privlačila jer se činila
zanimljivom i izazovnom. Nakon Gimnazije Josipa Slavenskog ipak
sam otišao na prijemni ispit i na stomatologiju, ali izgleda da
mi doista nije bila suđena jer nisam baš dobro prošao, dok sam na
prijemnim ispitima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
i na riječkom Medicinskom fakultetu postigao dobre rezultate,
prisjeća se (još kratko) specijalizant Roko.
Odlučio se za studij u Zagrebu, i zbog blizine i zbog društva, jer je većina njegovih razrednih kolega odlučilo isto, a vrijeme provedeno na fakultetu i studenski život ostali su mu, kaže, u jako lijepom sjećanju.
HITNA JE TEMELJ
Po završetku studija vraća se u Čakovec, a nakon obavljenog staža, s radom počinje u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije.
– Rad u hitnoj medicini mi je bio nekako najbliži kao mladom liječniku, razmišljao sam da prvo trebam savladati hitna stanja, odnosno postaviti određene temelje za daljnji rad i edukaciju. Taj period života je bio zahtjevan, ali sam ga proveo s odličnim ljudima sa Zavoda, bili smo zbilja dobra ekipa. To mi je iskustvo dobro došlo i da shvatim da me određene stvari više ne zanimaju, pa sam kao svoju specijalnost odabrao pedijatriju. Moram priznati da nisam za tu granu medicine imao ozbiljnijeg interesa tijekom studija, ali kad sam počeo raditi, u praksi se pokazala jako zanimljivom i rad s djecom brzo mi je postao puno draži nego rad s odraslima, pojašnjava.
ČVRSTO NA ZEMLJI
Odabir medicine kao profesije traži određene kvalitete i
odgovornost koju nosi svaki liječnik u svojoj specijalnosti i
svaka je na svoj način zahtjevna, a uz to i empatiju prema svakom
pacijentu, samo što je u slučaju pedijatrije, pojašnjava Roko,
treba imati i za roditelje.
Naravno, kad su vam u profesionalnom fokusu bolesna djeca, neke situacije budu posebno teške.
– Na moju sreću, u pedijatriji nemamo toliko smrtnih ishoda ili teških kroničnih bolesnika koliko u nekim drugim granama medicine. S vremenom se kao liječnik naviknete i na takva stanja, prihvatite kronične bolesnike i nastojite kronično bolesnoj djeci omogućiti najbolju moguću skrb i, naravno, pružiti utjehu i potporu roditeljima. Ali, pokušavam ne pamtiti loše ishode, iako ih je ponekad nemoguće izbjeći, iskreno govori mladi pedijatar.
ČVRSTA LUKA U ČAKOVCU
Ove godine planira dovršiti svoju specijalizaciju, koju je
obavljao i u Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb te manji dio u
Klinici za dječje bolesti – Klaićevoj, uključujući i edukaciju iz
ultrazvuka. S liječnicima iz obiju klinika ostvario je lijepu
suradnju, no s radom će nastaviti na Odjelu pedijatrije u
čakovečkoj Bolnici. Uz to, već razmišlja i o daljnjoj edukaciji,
pa bi nakon specijalizacije volio krenuti i s užom
specijalizacijom iz područja neuropedijatrije, grane koja se bavi
neurološkim i razvojnim poremećajima u djece.
U Međimurje se nakon studija vratio, iz Međimurja ne planira otići. Barem zasad.
– Tu imam sve što mi treba, tu mi je obitelj, tu su prijatelji. Dobro se tu osjećam i zasad ne razmišljam o odlasku u neke druge bolnice u Hrvatskoj, ili u inozemstvo, no dosta je mojih kolega otišlo van tako da imam uvid i sliku kako to izgleda u drugim zemljama, a možda ni sam neću isto razmišljati isto za pet ili 10 godina, kaže.
No, čvrsta luka u Čakovcu supruga je Janja, i
sama profesionalno posvećena djeci, te kćerkice Maša i
Katja, i upravo njima mladi liječnik, budući specijalist
pedijatrije i subspecijalist neuropedijatrije, posvećuje svo
svoje slobodno vrijeme.
