Maria iz Kijeva i sestre Maria i Daria iz Irpina nedaleko glavnog grada Ukrajine, nakon četiri dana iscrpljujućeg i neizvjesnog putovanja, jučer su stigle na farmu obitelji Horvat u Poleve
Bilo je točno 22:30 kad je kombi zagrebačkih registarskih oznaka stigao u male međimurske Poleve. Umorne, gladne i još u šoku, iz vozila su izašle tri mlade Ukrajinke s četvero djece. Nakon četiri dana neizvjesnog puta, Maria iz Kijeva i sestre Maria i Daria iz grada Irpina nedaleko ukrajinskog glavnog grada, kročile su na hrvatsko tlo. Svjesne da su stigle na sigurno, iako premorene i duševno pretučene, sa širokim su osmijesima svojim domaćinima izašle u zagrljaj.
Utočište su pronašle na farmi obitelji Horvat u Polevama, a širom su im vrata otvorili domaćini iz međimurskih baptističkih crkava i Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj.
Njihov vozač, organizator i logističar, Kostya Bakanov Ukrajinac je rodom s Krima koji već šest godina živi u Hrvatskoj i u Zagrebu djeluje kao misionar. Mlade žene i njihove obitelji poznaje preko zajedničkih prijatelja, a ionako su, kaže, planirale u travnju doći u Hrvatsku. Prvi put, prije nego bi i same k nama stigle u misiju.
Ono što se u međuvremenu dogodilo nije bilo zamislivo ni u najcrnjem scenariju.
– Slušali smo vijesti i do zadnjeg trena nitko nije vjerovao da se to može ostvariti. Kad je krenula pucnjava i raketiranje borbenih aviona, sakrili smo se u podrum crkve i jedva smo uspjeli pobjeći, do Lavova smo uhvatile posljednja tri mjesta u autobusu, svjedoči nam 36-godišnja Daria (Daša).
Na put su krenule 25. veljače. Ukrajinsko-mađarsku granicu pokušale su prijeći u nekoliko navrata, ali zbog velikih gužvi nisu uspjele. Izlaz su potražile preko granice sa Slovačkom koju su naposljetku prošle pješke, a s njima i sedmogodišnji Bogdan, petogodišnja Veronika, trogodišnji Danijel i najmlađa Dijana kojoj je svega devet mjeseci. Od svojih supruga su se tamo morale rastati, a u kijevskoj su ratnoj zoni još uvijek njihovi roditelji.
Misionar Kostya je po mlade žene i djecu krenuo jučer u 4:00 ujutro, pa ubrzo nakon polaska kontaktirao Karmen Horvat iz Pušćina koja je Kostyji već po samom izbijanju ratnih sukoba javila da na njih mogu računati.
– Kad je to krenulo, ja sam znala da ne možemo samo šutjeti i mirno spavati. Mučilo me to, i kad je danas nazvao da stižu, cijela naša zajednica se uključila u pripreme i nabavku, da ih sve dočeka čisto i toplo, pojašnjava Karmen, uz koju je gošće dočekala i snaha Evelin.
Naravno, spreman je već bio i kuhani topli obrok, pa i žuti cvjetak na stolu – nek’ se barem malo osjećaju kao kod kuće.
Jedna će Maria (Maša) dalje put Zagreba, a sestre Maša i Daša ostaju u Polevama. Dokad, pitanje je na koje se više od svega iščekuje odgovor, ali u mladih žena ne gine nada da će uskoro napustiti sigurno Međimurje i vratiti se u – sigurnu Ukrajinu. Pa onda jednom ponovo doći u Hrvatsku, ali tad kao gošće, a ne izbjeglice.
