ČAKOVČANIN BRANKO NAĐ, NOĆNI LOVAC NA ZVIJEZDE Mliječni put u objektivu

Ne bojim se planine ni životinja: veća je vjerojatnost da me u Zagrebu neki "zlatni” dečko pregazi jurilicom, nego da me zaskoči medvjed ili vuk...

Čakovčanin Branko Nađ (45) već duži niz godina živi u Zagrebu, ali ga hobi često vraća u rodno Međimurje. Branko je astrofotograf, motiv kojem je posvećen je naša galaksija Mliječni put, a u kadru su često i prepoznatljive vizure mjesta na kojem fotografira.

– Dva su glavna stila u astrofotografiji, fotografiranje dubokog svemira – udaljenih galaksija, maglica i planeta, za što je potreban teleskop, te pejzažna astrofotografija kojom se osobno bavim. To znači da fotografiram nebeske pojave iznad određenih pejzažnih motiva, poput zviježđa iznad planina i jezera ili pak fotografiram galaksije i komete iznad kula, mostova i svjetionika, pojašnjava nam Branko.

Svoje prve astrofotografije snimio je bez većeg planiranja prije tri godine, a za iste je, kako ističe, ponajviše zaslužna njegova – tada devetogodišnja – kći Tara.

– Željeli smo snimiti zajedničku fotografiju na plaži, a u pozadini je bio vidljiv Mliječni put. Fotografija je ispala relativno dobro, pa sam odlučio proširiti svoje znanje o fotografiranju zvjezdanog neba, prisjeća se Branko.

Za dobru astrofotografiju naš sugovornik zato odlazi u prirodu. U tim se noćima susreće i s brojnim izazovima, a kako napominje, najveći problem mu je svjetlosno zagađenje koje je prisutno i u Međimurju:

– Problem je zapravo u obližnjem Varaždinu i Zagrebu koji u mraku bliješte pa je teško snimiti nebo iznad tih gradova, a upravo je u njihovom smjeru vidljiv Mliječni put. Također, brojni objekti su osvijetljeni bez nekog promišljanja o svjetlosnom zagađenju i pri tome ponajviše mislim na reflektore koji bliješte u povijesne građevine. U Međimurju sam zato fotografirao kod jezera u Prelogu, a planiram istražiti i gornje Međimurje te ušće Mure u Dravu, otkriva Branko pa dodaje:

– Pri fotografiranju sam ponekad usred mraka iz šume vidio oči životinja koje me prate, a znali su me zaustaviti i policajci kojima sam morao objasniti što radim posve sam na mračnom mostu u tri sata noću. Prijatelji me znaju pitati kako se ne bojim odlaska u planinu ili u šumu, ali što da im kažem? Veća je vjerojatnost da će me u Zagrebu neki “zlatni” dečko pregaziti jurilicom, nego da me negdje zaskoči medvjed ili vuk, jer ionako se te beštije više boje nas, nego mi njih, zaključuje naš sugovornik. 

Da astrofotografija nije jednostavna, govori i činjenica da Branko fotografiranja ponekad mora planirati i godinu dana unaprijed.

– Koristim specijalizirane aplikacije pomoću kojih se može odrediti gdje će se u odnosu na neki motiv vidjeti Mliječni put te gdje će izlaziti Mjesec ili zalaziti Sunce, ističe naš sugovornik pa dodaje da je uz planiranje potrebna i posebna oprema: uz fotoaparat tu je tronožac, te uređaj na koji se montira aparat i koji prati rotaciju Zemlje.

Želje

Svoje radove planira u ožujku izložiti u Čakovcu povodom 60. obljetnice Gimnazije Josipa Slavenskog, čiji je učenik nekada bio. 

– Želja mi je posjetiti kanjon Zrmanje, Nacionalni park Krku, neke udaljene otoke, sedam triglavskih jezera i Logarsku dolinu. Uz to, želio bih posjetiti i Normandiju i plaže gdje se dogodilo iskrcavanje na Dan D, ako uspijem tamo snimiti i noćnu fotografiju, nitko sretniji od mene. 

Naš sugovornik ima i poruku:

– Podignite pogled s mobitela i pogledajte u noćno nebo. Vidjet ćete beskraj mira, taj spokoj će se prenijeti i na vas i bit će vam dovoljan za tjedno resetiranje, svima nama tako potrebno. 

* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.486