Vladimir je desetljećima član Udruge uzgajivača malih životinja Nedelišće, Hrvatskog saveza uzgajatelja golubova peradi, kunića, ptica i zamorčića te jedini savezni sudac za kuniće iz Međimurja
– Dok smo neko vrijeme živjeli na otoku Viru, životinje sam prevozio tamo i onda natrag u Belicu. Tko bi inače skrbio o njima? Jednom nas je na Velebitu zaustavila policija. Kad su zavirili ispod cerade i ugledali kamion pun kunića i peradi, naravno, mislili su da švercam, sa smiješkom se prisjeća Vladimir Ovčar iz Belice, živuća legenda u svijetu uzgajivača malih životinja u Hrvatskoj, ali i mnogo šire.
Na domaćinstvu Vladimir sa suprugom Darjom, i
danas, unatoč zdravstvenim poteškoćama supružnika, drži desetke
egzotičnih vrsta peradi i kunića, dok se još onako, za hobi, bave
i akvaristikom.
– Sad je sto godina otkako na dvorištu imamo golubove. Moj otac Viktor prve je primjerke nabavio dok je imao šest godina, 1922. godine. Inače je bio glazbenik i vodio je Limenu glazbu Belica. Pričali su mi da je rekao: – ‘Očem sina kaj bu muzikaš i golobar.’ Tako se podrazumijevalo da nastavim tradiciju držanja golubova, dok mi je drugi hobi postao akvaristika. Onda sam nabavio i kuniće.
Slijedile su kokoši, fazani, a sad imam i vodenu perad.
Pokušavamo i smanjiti broj, dosta životinja podijelim, ali ne
mogu se otrgnuti od te strasti, priča nam Vladimir koji je
desetljećima član Udruge uzgajivača malih životinja Nedelišće,
Hrvatskog saveza uzgajatelja golubova peradi, kunića, ptica i
zamorčića te jedini savezni sudac za kuniće iz
Međimurja.
EGZOTIČNO CARSTVO
Vrsni poznavatelj malih životinja po struci je inače građevinski
tehničar. Radio je u Građevnom kombinatu Međimurje, dok je danas
podvornik u Graditeljskoj školi Čakovec. Veseli ga, ističe, što
više ne radi po terenu pa ima dovoljno vremena kvalitetno skrbiti
o svojim krznatim i pernatim ljubimcima. Uz suprugu već mu, kad
dođe u goste, pomaže i unuka Marta, stara dvije
i pol godine, a neopisivu radost djedu i baki odnedavno čini i
prinova Stela, rođena prije mjesec dana. Tijekom
razgovora, Vlado se svako malo vraća na svoje životinje. O svakoj
vrsti može pričati satima.
Za ovu je priliku izdvojio njih nekoliko, poput golubova visokoletača, ovnolikih kunića, patki Khaki Campbell i indijskih trkačica ili pužojeda kao i kokoši vrsti somborska kaporka i sultan. Nema natjecanja, bilo da se radi o onima u Hrvatskoj, Sloveniji ili primjerice Austriji i Slovačkoj s kojeg se bračni par ne vraća bez priznanja ili pehara. Prvo je Vlado izborio još 1980. godine u Nedelišću.
– Pehara je i previše. Imamo ih spremljene u kutije na kojima
piše koje su godine osvojeni, smije se Darja.
Kad nabavlja novu životinju Vlado, također nam otkriva, ne pita za cijenu. Računica?
– Novcem je ovo što imamo za nas nemjerljivo. Računica su nam ispunjena srca, poručuju Ovčarovi.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.485
